Novi list: 22. 3. 2000.
Euroskop
Fižulićeve igračke
Ili: kako preko noći na minimum svesti prekogranični šoping hrvatskih građana, a otvoriti šanse za š
oping stranaca u HrvatskojPiše: Ljerka Bratonja Martinović
Goranko Fižulić, gospodarski ministar i mag igračaka, prošlog je tjedna svečano predstavio svoj prvi veći ministarski posao - zakon o novim carinskim tarifama. Sniženje carina u skladu sa standardima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) Hrvatsku treba svesti u razumne okvire tranzicijskih zemalja, s dvostruko nižim carinama, i približiti evropskim zemljama s trostruko nižim stopama.
Predstavljajući svoje prvo zakonska “čedo”, Fižulić je iznio čvrstu argumentaciju o masovnim šopinzima Hrvata u inozemstvu koji Hrvatsku koštaju mililardu dolara godišnje koji joj oduzimaju 20 tisuća radnih mjesta, a uništavaju domaću proizvodnju i domaće tržište. Još je napomenuo kako će smanjene carinske stope, zajedno s nižim porezom na dobit i dohodak i manjim PDV-om bitno utjecati na povoljnije inpute u domaće gospodarstvo.
No, koliko se moglo vidjeti već u prvi mah, manje carine ovdje neće doživjeti ni približno takve aplauze kao niži porezi. Prva se pogođenom našla poljoprivreda, koja ni u postojećcim uvjetima nema snage parirati uvoznim rajčicama, jabukama, narančama, a novi bi je carinski režim posve dotukao. Zbog toga je protiv Fižulićevog brzanja s novim carinama ustao poljoprivredni ministar Bažidar Pankretić i upozorio da je taj sektor nepripremljen za ulazak u WTO.
Drugih oponenata, razumljivo, nije bilo. Jer, bilo bi čudno da Fižulić sam, iako će i njegov resor biti pogođen sniženjem carina, kritizira vlastite prijedloge. Umjesto njega to je učinio potpredsjednik Vlade Slavko Linić, tražeći da se u Saboru ozbiljno i temeljito raspravi o strateškim interesima domaćeg gospodarstva i poljoprivrede.
Fižulić se tako našao u nezgodnom rascjepu izmedu WTO-a i striktnih uvjeta koje mora poštovatl da bi uspješno dovršio dvoipolgodišnje pregovore, i s druge strane, potreba damaćeg gospodarstva od kojeg se očekuje da samostalno izađe iz pretkolapsnog stanja i postane konkurentno ne samo na hrvatskom, nego i na međunarodnom tržištu.
Gospodarski ministar se, međutim, zadržao samo na prvoj temi, dok drugu, zanimljivo, nije niti spomenuo. Zlobnici to već pripisuju njegovoj trgovačkoj provinijenciji dokazanog bizmismena koji prije ministarskog mandata nije imao previše sluha za makroekonomske probleme. Oni s boljim pamćenjem potvrdit će da su se Fižulićevi stavovi zbog toga više puta, ako ne i u pravilu, sudarali sa stavovima drugih poslodavaca.
Još veći zlobnici u novom zakonu o carinskim tarifama posebno zanimljivom nalaze stavku o sniženju carina na uvoz igračaka. Fižulićeva “Magma”, kojom trenutačno upravlja njegova supruga, sasvim sigurno bi profitirala hitnim smanjivanjem carina uvozne igračke (od kojih živi), a kasica ministarske obitelji lijepo bi se dopunila.
No, ostavimo po strani zlobne primisli. Fižulić je ipak šef jednog od glavnih resora u državi, a ne samo trgovac igračkama. Posao će mu idućih mjeseci biti puno teži od poslovnog probitka na tržištu dječjih igračaka. Parlamentarna rasprava o carinama neće biti baš bezazlena, pa će Fižuliću trebati puno truda i političke vještine da uvjeri zastupnike i svekoliku gospodarsku javnost u dobrobit nižih carinskih stopa i prednosti brzog pristupanja WTO-u. I, naravno, da sve to uklopi u poznatu politiku Vladinog ne-intervencionizma u posrnulo gospodarstvo.