Stipe Mesić artikulirao je u utorak pred televizijskim gledateljstvom ono što je javnost već mnogo puta s nelagodom zapazila. Učinio je to mirno, ali vrlo odlučno. Nije, naime, prošlo ni dva mjeseca otkako su izborni pobjednici preuzeli svoje nove dužnosti, a odnosi između Vlade i Pantovčaka već su postali jednom riječju grozni. Svako malo na Predsjednika Republike u medijima se obruši tkogod iz Vlade ili iz koalicije SDP-HSLS, okrivljujući ga izravno ili u rukavicama da se ugledao u svojeg prethodnika, da mu gode protokolarne kerefeke, da uživa u srednjovjekovnoj pompi, da smišlja kako će zadržati upravo sve Tuđmanove ovlasti, da želi imati ekskluzivni nadzor nad tajnim službama i da sada pokazuje svoje opasno populističko lice. Iz svega toga uvijek se i sugerira isti zaključak: da je Predsjednik Republike u predizbornoj kampanji lagao biračima, da je, naime, obećavao jedno, a sada radi posve suprotno. Mesić je dosad sva ta sumnjičenja, pa i direktne uvrede, uglavnom odšutio, ali sada mu je očito puna kapa. Građanima, koji su ga i doveli na Pantovčak, objavio je, dakle, da postoji ozbiljan spor između Vlade i njega, koji se tiče predsjedničkih ovlasti. Rekao je da mu Vlada iz nekog razloga, koji on ne razumije, namjerava oduzeti baš sve ovlasti. Podsjetio je da su, međutim, i hrvatski građani i tadašnja opozicija prije izbora izrijekom tražili da se cezarističke ovlasti polupredsjedničkog sustava smanje, ali nitko nije bio za to da se predsjednička funkcija isprazni od bilo kakva odlučivanja i suodlučivanja. I on, kao uostalom i kandidat SDP-a i HSLS-a Budiša, u kampanju su ušli s istovjetnim stavom da predsjedniku države treba ostaviti zapovijedanje vojskom, suodlučivanje u vanjskoj politici i diskretno korištenje usluga tajnih službi. Stoga je Mesić zaključio da će on, ako se sadašnja akcija Vlade nastavi, pozvati građane da "presude" na referendumu. Predsjednik je, dakle, uvrijeđen, i to, čini se, s punim pravom. Činjenica je, naime, da su sve dosadašnje varnice išle iz krugova Vlade prema Mesiću, a da Mesić nije uzvraćao. Nedavno se Račanov potpredsjednik Granić čak tako antipatično osilio da je Predsjednika države na dočeku iz Sarajeva pred cjelokupnom javnošću proglasio nepodnošljivim cirkusantom koji jedva čeka da mu se prostre crveni tepih.

I potpredsjednik Račanova SDP-a Zdravko Tomac, koji je nakon Mesićeve pobjede Budiši netaktično nataknuo zlatnu aureolu moralnoga pobjednika, uvredljivim se riječima okomio na protokol šefa države. Ta dvojica gospode očigledno su potrošila Mesićevo strpljenje, ali ključno je vjerojatno ipak nešto drugo o čemu govori Mesić u intervjuu Globusu. S Predsjednikom države Vlada se, dakle, ponaša kao da je gubav. S njime naprosto nitko ne razgovara, nitko se ni o čemu ne konzultira, izoliran je, a istodobno ga se optužuje da ne surađuje.

- O svim odlukama koje sam do sada donosio - kaže Mesić - konzultirao sam se s premijerom, predsjednikom Sabora i drugima. No, ni o jednoj svojoj odluci nije se sa mnom konzultirao ni jedan ministar, a ni sam predsjednik Vlade.

Ako je to posve točno, a novinari znaju da nije daleko od istine, tada je to stanje zaista štetno i neodrživo. Hrvatski građani svakako ne žele da Predsjednik države i Vlada rade svatko na svoju ruku i da se među njima - umjesto suradnje, dogovaranja i podrške - cementiraju odnosi iz kojih se čuje samo režanje. Premijer Račan mora hitno poduzeti sve što je potrebno da se to promijeni, pa makar neki od njegovih momaka morali dobiti po ušima. Naime, hrvatski političari ne smiju se u javnosti ponašati kao piljarice ni prema kome, a svakako ne prema Predsjedniku države.

Što se tiče spornih ovlasti, važno je također reći sljedeće. Točno je da su i Mesić i šestorka dobili izbore na ideji parlamentarnog sustava, no parlamentarni sustav mora se ozakoniti promjenama Ustava i urednim izmjenama zakona i propisa. Te legislativne korekcije mora sastaviti Vlada, ali, koliko je poznato, u tome se još nije daleko odmaklo, valjda zato jer u državi doista ima važnijih poslova. Zato nije jasno čemu sva ta nervoza. Vlada može Saboru predložiti zakon u kojemu piše da će u Hrvatskoj svi crveni tepisi biti spaljeni te da će prvi biti Mesićev a pristojno je da se o tome prethodno zatraži i Mesićevo mišljenje. Kad Sabor to raspravi i izglasa, a Mesić odbije provesti, tada ga se s pravom mora napasti, pa i javno. No, ako Vlada napada, a nije odradila posao, mora se zaključiti da to nisu čisti posli. Ako se, pak, o ovlastima predsjednika države i drugim važnim pitanjima bude moralo odlučivati na referendumu, onda će to biti na sramotu svima koji se ne mogu ili ne žele civilizirano dogovoriti.