Obveznice na udaru!?

Kad su potpredsjednik Vlade Slavko Linić i ministar financija Mato Crkvenac nedavno obilazili europska financijska središta, promovirajući 500 milijuna eura vrijedne državne obveznice, kao jedan od glavnih aduta za njihovu kupnju stranim su financijašima spominjali stabilne makroekonomske prilike u Hrvatskoj. Tvrdili su da hrvatsko gospodarstvo, po svim osobinama, spada u gornji dio ljestvice uspješnosti zemalja u tranziciji. Događaji koji su uslijedili, međutim, posve su ih demantirali. Naime, iako je od Linićeva i Crkvenčeva pohoda prošao tek mjesec, u hrvatskom su se gospodarstvu od tada dogodile brojne promjene. Mnoge su tvrtke otišle u stečaj, nezaposlenost je povećana, a naznake o gospodarskom rastu i dalje su obavijene gustom maglom. A, onda je uslijedio kolaps Istarske banke, praćen u nas neizbježnim političkim prepucavanjima, što je nanijelo do sada najveći udarac imidžu zemlje u koju se isplati ulagati.
Ne ulazeći u razloge kraha Istarske banke, uz koju je bila vezana i glavnina gospodarstva te regije, valja naglasiti da je politizacija tog slučaja znatno obezvrijedila Linićeve i Crkvenčeve napore da se po povoljnim uvjetima zadužimo u inozemstvu. Euroobveznice se, doduše, i dalje prodaju, ali sada je kamata koju će hrvatski porezni obveznici platiti ulagačima - ipak veća. Ministri tvrde da nema opasnosti da nas strane financijske ustanove prestanu financirati. Međutim, političke igre koje krah jedne ipak neuspješne regionalne banke pokušavaju predstaviti krizom bankarskog sustava znatno povećavaju rizik ulaganja u Hrvatsku. To znači da će i svi budući aranžmani biti za nas znatno nepovoljniji. Iz iskustva se zna da je splet politike i gospodarstva spoj od kojega stranci bježe kao vrag od tamjana. Kako će nas MMF i Svjetska banka ubuduće predstavljati u svojim izvješćima? Kako će to utjecati na hrvatski kreditni rejting?
Na kraju, postavlja se pitanje utjecaja dnevne politike na monetarnu vlast, koja je Ustavom i zakonima definirana kao neovisna. Kako će strani ulagači protumačiti zahtjeve pojedinih političara za smjenom čelnih ljudi HNB-a, nego kao miješanje politike u funkcioniranje »četvrte vlasti«? Doduše, u ovim je krajevima ideal posve neovisnih središnjih banaka uvijek bio nepoznanica, ali vremena su se valjda promijenila. No, izgleda da su ostale stare nepoznanice... (Adriano Milovan)