Hoćemo li uskoro biti svjedoci komplikacije političkih odnosa između vladajućih stranaka na širem području Rijeke? Iako se to pitanje naizgled čini nategnutim, nekoliko pojedinačnih i međusobno nepovezanih slučajeva ukazuje na laganu tendenciju zatezanja odnosa među do jučer složnim i jedinstvenim koalicijskim partnerima. U ovom trenutku vjerojatno najizraženiji takav slučaj je na Viškovu, gdje je situacija oko deponija komunalnog otpada ozbiljno narušila odnose između SDP-a i PGS-a, dviju stranaka koje u toj općini tvore vlast, no ni u Rijeci, kako se čini, više ne dišu svi jednako.

Počelo je s novinskom polemikom Nikole Ivaniša, Vojka Obersnela i Vladimira Šepčića, najistaknutijih čelnika PGS-a i SDP-a, inače čvrstih koalicijskih partnera, oko pitanja koga nakon izbora i na koji način treba smijeniti, a nastavilo se na prekjučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća Rijeke, gdje je po pitanju formiranja novih cijena vrtića i imenovanja ravnatelja riječke predškolske ustanove, što je priča za sebe, iskočio HNS, otvoreno kontrirajući Poglavarstvu i svojim koalicijskim partnerima iz drugih dviju, ovdje već spomenutih stranaka.

Posebno je pritom indikativna situacija u Viškovu. Kriza deponija, koja u tom kraju vlada već mjesecima, vratila se kao bumerang tamošnjoj općinskoj vlasti, ali i strankama koje čine tu vlast. Nakon što je Općinsko vijeće odlučilo povući suglasnost na odluku Županijske skupštine da odlagalište komunalnog otpada bude na području Marišćine, politički odnosi u Viškovu toliko su se zakomplicirali da prijete otvorenim sukobom između SDP-a i PGS-ove lokalne stranke LSH. Iako su iste te stranke, kroz većinu u Općinskom vijeću, svojevremeno dale suglasnost za Marišćinu, nakon obrata koji se dogodio, sada se između njih vodi prepirka oko toga tko je ustvari Marišćinu izmislio. Po sistemu, što je bilo prije kokoš ili jaje - PGS optužuje viškovsko Poglavarstvo, zapravo SDP, za nedosljednost i igranje igara, a SDP uzvraća tvrdnjom da je upravo čelnik LSH Tomislav Blažić prvi predložio da deponij bude u Marišćini.

I jedno i drugo je politički kontraproduktivno i nezrelo, iako je donekle razumljivo. Općinska se vlast na Viškovu, naime, ne nalazi u nimalo ugodnoj situaciji, što de facto znači da gori pod nogama i SDP-u i LSH-u. Evidentno je da je općinska vlast prije godinu dana precijenila svoj utjecaj, a podcijenila volju građana, bez obzira što ona može biti istrumentalizirana i od drugih političkih stranaka, kada je dala suglasnost za Marišćinu. Štoviše, kada je Županijška skupština, a prije toga i Županijsko poglavarstvo, donosila odluku o konačnoj lokaciji deponija, pri čemu je dilema bila Marišćina ili Nova, opći dojam je, barem kod svih novinskih izvjestitelja, bio da je izbor pao na Marišćinu najvećim dijelom zbog toga što je tako htjelo samo Viškovo, potpomognuto pritom Kastvom. I jedna i druga jedinica lokalne samouprave su tradicionalno SDP-ovske, uz asistenciju PGS-ovih autonomnih ogranaka. Smeće je, naime, htjela i Klana, ali ne u Marišćini, nego u Novi, no skupštinska je većina odlučila po želji Viškova i Kastva. U Klani ni danas nema organizacije SDP-a, a u to vrijeme nije bilo ni PGS-a.

U pozadini svega krio se, naravno, novac, odnosno renta koju će dobiti općina na čijem će području biti deponij. I tu su Viškovo i Kastav bili jači od Klane, pa su u tom ratu oko smeća Klanjci znali reći kako će zbog pozicije Marišćine ovima prvima pripasti novac, a njima smrad. Sve to poremetili su, međutim, stanovnici koji žive blizu Marišćine, čiji pritisak općinska vlast na Viškovu više nije mogla iždržati. Ostaje, međutim, pitanje zbog čega se ta vlast, sastavljena od SDP-a i PGS-a, sada međusobno optužuje, želeći dokazati tko je izvorni krivac za Marišćinu. Ionako je to sada potpuno irelevantno, jer su prije godinu dana, dajući suglasnost za tu lokaciju, i jedna i druga stranka, kroz većinu u Općinskom vijeću, preuzeli političku odgovornost za odluku koju su donijeli. Bez obzira što su sada promijenili odluku, od te političke odgovornosti ne bi trebali bježati. No, očito je da je u posljednju godinu ovoga mandata, što de facto znači u predizbornu kampanju za lokalne izbore, opasno ući s takvom bombom kao što je smeće u vlastitom dvorištu, pa dežurnog krivca treba naći u onome drugome.