Poneki bivši nosači opanaka koji su pod patronatom bivše vladajuće stranke HDZ postali tajkuni, pune istražne zatvore, poneki pljačkaši banaka, privilegirani dobivaoci milijunskih bankarskih kredita i ničim opravdano benificirani kvazipolitičari (čitaj: ratni profiteri i ratni zločinci) dolaze pod povećalo, bilo međunarodnog, bilo domaćeg nacionalnog suda. Vlada i Predsjednik hrabro su najavili antikorupciju, s tim da ju još u državnim i lokalnim institucijama nisu počeli iskorjenjivati. Ministarstvo pravosuđa i novi ministar Ivanišević provode pravdu i tumače pravo na osnovi ustava i zakona, a ne na osnovi volje bivšeg vrhovnika: Pitanje krađe Hrvatske stranke prava, njene zabrane od 6. siječnja 1994. i davanje na “čuvanje” prevarantu Đapiću (čitaj: razbijanje stranke i sramoćenje pravaške politike) rješava se konačno instrumentima pravne države. Stoga je inicijativa povjerenika Vlade naše Republike za Grad Zagreb, g. Kregara, za ispitivanjem zakonitosti statusa Đapićevog “čuvanja” gradskog stana sasvim ispravna i u skladu s moralno-etičkom politikom koja je jamac građanskim slobodama.

Polako se slaže mozaik lažnog fenomena Đapić: krađa i otimanje političke stranke HSP, krađa magisterija, krivotvorenje potpisa za predsjedničku kandidaturu, i, sada, protuzakonito prisvajanje stana. I dok Đapića njegov drug Zdravko Tomac (SDP) tetoši i u saborskom odboru za vanjske poslove vodi sa sobom po svijetu (iako su jedan i drugi vjerojatno vrlo krhki u znanju stranih jezika, a da ne govorimo o političkom znanju), u domovini još postoje hrabri i odlučni borci za pravnu državu kao g. Kregar ili ministar Ivanišević koji se ne boje napuhanih crnokošuljaških purana. Stoga im istinski Paragini pravaši daju bezrezervnu podršku. Đapićev politički uspon bio je strelovit, takav će mu biti i pad: Biti će kao puž bez kućice, jer će u jednom mahu ostat bez stranke i stana, bez ugleda, a bez obraza, birača i magisterija već je ostao. Đapić i slični “džabalebaroši” morali bi konačno shvatiti kako je pravo to koje se suprotstavlja sili, čak ako ga sila nastoji poništiti ili pogaziti, kao što je to bio slučaj u vrijeme vladavine Đapićevog mentora i sponzora Franje Tahije.