Veliko spremanje na Zrinjevcu 7

Danas, deset godina poslije, jasno je da postoje dvije vrste diplomata / Onih koji su trenutačno na položajima političkom odlukom bivše, HDZ-ove vlade te onih koji su svoje položaje dosegnuli napredujući kroz diplomatsku službu od najnižih stepenica do najviših diplomatskih dužnosti

ALEKSANDAR MILOŠEVIĆ

Glavna parola koja prošlih dana i tjedana odzvanja na Zrinjevcu broj 7, u Ministarstvu vanjskih poslova je - »profesionalizam«. Tim pojmom ministar vanjskih poslova Tonino Picula i njegova zamjenica Vesna Cvjetković-Kurelec najavljuju temeljite kadrovske promjene u Ministarstvu i diplomatsko-konzularnim predstavništvima Hrvatske diljem svijeta. Te promjene, međutim, Picula i Cvjetković-Kurelec ne mogu provesti sami. Po važećim zakonima i Ustavu, posljednju riječ u tome ima predsjednik Republike. Zato su, kažu dobro upućeni, Picula i njegova zamjenica u posljednje vrijeme česti gosti vile na Pantovčaku 241, jer u tijeku je slaganje kadrovskih i organizacijskih kockica za novi mozaik hrvatske diplomacije.
Ono što su do sada Picula i Vesna Cvjetković-Kurelec više puta govorili, može se svesti na sljedeće: hrvatska diplomacija, a pogotovo diplomatska mreža u inozemstvu, boluje od nepotizma, nedovoljne stručnosti i kadrovskih rješenja na temelju političke podobnosti, a ne stručnosti. Te se ocjene prije svega odnose na najviše diplomatske predstavnike - veleposlanike, generalne konzule i konzule. Budući da se do sada nisu spominjala konkretna imena, u javnosti su se javljale najrazličitije špekulacije o tome tko od sadašnjih veleposlanika svoje mjesto zahvaljuje političkoj podobnosti, a tko pak stručnosti. U dijelu medija pravile su se tako cijele kadrovske križaljke, spominjala konkretna imena bez ikakve stvarne osnove za prosudbu tko je stručan, a tko politički podoban.
Zaboravilo se pritom na činjenicu da je hrvatska diplomacija stara svega deset godina. Relativno mali broj Hrvata koji su bili u diplomatskoj službi bivše Jugoslavije pristao je nastaviti posao u diplomatskoj službi suverene hrvatske države. Kompletna diplomatska mreža od kadrova u Ministarstvu do predstavnika u inozemstvu stvarana je gotovo preko noći. Prema tome, u samom početku, hrvatska diplomatska služba nije imala kadrova koji se u svijetu nazivaju diplomatima od karijere. Drugim riječima, sva imenovanja u novu diplomatsku službu novonastale države su na određen način bila politička.
Danas, deset godina poslije, ipak se može govoriti da postoje dvije vrste diplomata. Onih koji su trenutačno na položajima političkom odlukom bivše, HDZ-ove vlade te onih koji su svoje položaje dosegnuli napredujući kroz diplomatsku službu od najnižih stepenica do najviših diplomatskih dužnosti. Stručnost ovih posljednjih ne bi smjela biti dovedena u pitanje i njihovih usluga se nova vlast i Vlada ne bi smjeli olako riješiti. Uostalom, i ministar Picula i njegova zamjenica su više puta rekli da određen broj visokopozicioniranih dužnosnika Ministarstva vanjskih poslova ostaje na svojim mjestima, jer stručno i kvalitetno obavljaju svoje poslove. Riječ je, uglavnom, o pomoćnicima ministra te o načelnicima nekih uprava.
Zato je očito da će najveće promjene doživjeti diplomatsko-konzularna predstavništva Hrvatske u svijetu, odnosno da će najviše promjena biti među veleposlanicima, ministrima savjetnicima, generalnim konzulima i konzulima. I tu će se, kao što je i najavljeno, voditi računa o tome je li netko stručan ili je na položaj došao političkom odlukom i podobnošću. Da bi se o svemu dobila prava slika, valja reći da postavljanje ljudi na najviše položaje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima po političkoj podobnosti nije odlika Hrvatske ili novih zemalja u tranziciji. I zemlje s bogatom političkom i diplomatskom tradicijom, poput SAD-a, Velike Britanije i Francuske, razlikuju dvije vrste veleposlanika. Jedni su diplomati od karijere, koji su u Ministarstvu vanjskih poslova počeli kao niži činovnici, a onda se uspinjali na hijerarhijskoj ljestvici da bi dosegli mjesta veleposlanika. Takvih je, međutim, malo. Drugi su pak veleposlanici oni koje ministar premijer i šef države postavljaju na određena mjesta zbog njihove političke važnosti.
Pritom se vodi računa da takva osoba, uz političke, posjeduje i neke stručne kvalitete. Zapravo, u diplomacijama mnogih zemalja većina šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava su upravo iz te druge, političke kategorije. Normalno je zato, kada dođe do političke promjene u zemlji, da i oni ostaju bez funkcija u diplomatskoj službi. To se ne smatra čistkom, nego logičnom promjenom uzrokovanom političkim promjenama u zemlji.
Bez obzira na to što se u Ministarstvu vanjskih poslova, na Zrinjevcu broj 7, te u uredu Predsjednika, na Pantovčaku 241, govori o tome da će profesionalnost, stručnost biti glavno mjerilo za nova imena u hrvatskoj diplomaciji, ipak će politika i politička podrška biti presudni pri njihovim imenovanjima. Naime, Hrvatska još nema tako široko postavljenu i uhodanu mrežu diplomatskih službenika od kojih bi se gotovo preko noći moglo po ključu profesionalne podobnosti imenovati nekoliko desetaka novih veleposlanika, ministara savjetnika, generalnih konzula i konzula. Nije tajna da političke stranke pobjedničke šestorice ovih dana prave popise svojih kandidata za položaje u hrvatskoj diplomaciji. Očito da je pritom važan stranački položaj i utjecaj pojedinca u stranci, a ne njegova diplomatska stručnost. Ne dovodeći unaprijed u pitanje dobre namjere onih koji najavljuju promjene u djelu diplomatske službe, podrška stranačkih baruna biti će presudna da bi se nečije ime uopće našlo na popisu možebitnih novih diplomata.
Druga krupna promjena se odnosi na ustroj i rad Diplomatske akademije Ministarstva vanjskih poslova. Do sada je Akademija sustavom višemjesečnih tečajeva osposobljavala srednje i više diplomatske kadrove pred odlazak u inozemstvo, odnosno kroz jednogodišnje školovanje kadrove koji su do daljnjega ostajali u službi MVP u Zagrebu. Vaćina pak veleposlanika i drugih najviših diplomatskih službenika nije prošla kroz sustav obrazovanja u Diplomatskoj akademiji.
Uostalom, manje je važno kako će se zvati pojedini veleposlanik i iz koje će biti stranke. Mnogo je važnije da se ozbiljno prione stvaranju profesionalnog diplomatskog kadra, onoga koji u ministarstvu i diplomatsko-konzularnim predstavništvima obavlja samozatajno prevažne poslove. Sustav obrazovanja tih kadrova uskoro će, najavljuju to u Ministarstvu vanjskih poslova, biti uspostavljen po standardima obrazovanja diplomatskih službenika u zemljama članicama Europske unije. Veleposlanici, generalni konzuli i konzuli i dalje će dolaziti političkim odlukama i političkom voljom. A kvaliteta i djelotvornost nacionalne diplomacije ipak se temelje na nižim i srednje pozicioniranim kadrovima, profesionalcima, koji obavljaju posao u skladu s trajnim državnim i nacionalnim interesima, bez obzira koja je stranka na vlasti.