Račanov pragmatični debi u »Glasu Koncila«

Dugogodišnje čitatelje vodećeg katoličkoga tjednika »Glasa Koncila« u zadnjem je broju možda iznenadio udarni intervju s predsjednikom Vlade Ivicom Račanom. Jamačno ne zato što premijer ne bi imao što reći u katoličkom listu, već zato što mnogi Račana još poistovjećuju s negdašnjim prvakom komunističke partije Hrvatske. Upravo imajući to u vidu, počeo je urednik »Koncila« Ivan Miklenić razgovor retoričkim pitanjem - znači li pobjeda socijaldemokrata povratak komunizma ili socijalizma u Hrvatsku? No, premijer se nije dao smesti te, vjerojatno i razočaravši poneke nevjerne Tome, dao do znanja da Vlada ima isuviše aktualnih problema, a da bi se bavila s poviješću. Štoviše, ova vlast je jamac da nema povratka, jer ima zadaću otvoriti perspektivu Hrvatskoj u budućnost, istakao je Račan. Premijer je pritom kurtoazno izrazio uvjerenje da na to pitanje golemoj većini hrvatskih građana više ne treba odgovarati.
Istakao je, štoviše, primjedbu Europske unije o tome da socijalno-restriktivni program nove Vlade, zapravo, ima jako malo od socijaldemokracije. Time je Račan precizirao da ga u tim okolnostima ne zanimaju ideološka »prepucavanja«, već isključivo pragmatski mehanizmi izlaska iz gospodarske i socijalne krize te što brže priključenje kompoziciji europskih integracija. U istom pragmatskom tonu, premijer je priznao da ga ne usrećuje dio ugovora između Crkve i države kojim se regulira financiranje Crkve iz proračuna. Račan bi, naime, bio zadovoljniji španjolsko-talijanskim modelom po kojem građani sami, iz dijela poreza, financiraju određenu vjersku zajednicu.
No, da se Crkva odvažila osloniti na taj model, vjerojatno bi to i dogovorila u potpisanim ugovorima Hrvatske i Svete Stolice. Ovako, Račan je obećao nadbiskupu Bozaniću da će poštivati postojeće ugovore do eventualnih promjena. No, nedvojbeno je Crkvi dao do znanja da očekuje zajedničko preispitivanje tog dijela ugovora. Toliko od Račana, na znanje skepticima koji su od njega očekivali mnogo rigidnije zahvate u riješavanju crkvenog pitanja. (Gordan Pandža)