Kolporteri vode politiku!?

Ako je vjerovati izvjestiteljima (a kome ćemo drugom), tri latice državnoga cvijeta - predsjednik Mesić, premijer Račan i prvi parlamentarac Tomčić - na svom drugom susretu dva su se sata bavili onim što po metropoli izvikuju kolporteri, a tek petnaest minuta na brzopoteznom objedu »drugim teškim problemima u zemlji«! A kolporteri su tog utorka vikali svašta pa i ono s naslovnice tjednika Nacional: »Mesić je spreman smijeniti Račana!«.
Riječ je o jednom od poteza koji predsjedniku države po sadašnjem Ustavu stoje na raspolaganju, na što su proteklih dana podsjetile gotovo sve novine. No, tekst koji je doletjevši na krilima demokracije pokvario ručak premijeru Račanu, očito je druge prirode. Dok su ostale tiskovine, raspetljavajući čvorove na relaciji Mesić - Račan, tu ustavnu mogućnost navele više u edukativne svrhe, tekst iz navednog tjednika čista je operativa! Jer kad se list koji je poznat po dobrim odnosima s nekadašnjim oporbenjakom Mesićem (toliko da, tvrde svjedoci, glavni urednik i današnji predsjednik ponekad komuniciraju izravno telefonom) pozove na izvore bliske Uredu Predsjednika, kad ispriča priču u kojoj se do u detalje navodi vrijeme tajnog susreta Mesić - Račan - Tomčić, kad opiše okolnosti i naposlijetku pozivajući se na pouzdane informacije iznese tvrdnju kako je »Mesić spreman smijeniti Račana«, onda je teško da između toliko medijskog dima nema i dobre političke vatre. Ma što predsjednik Mesić o tome kasnije govorio, a rekao je tek da je »u javnost izišlo nekoliko naslova koji ne odgovaraju niti mojoj volji, niti mojim porukama«. Isto se, kaže Predsjednik, može reći i za Račana i Tomčića.
Prije svega nijedan naslov ne odgovara ničijoj volji doli volji redakcije, a ona ih stavlja već prema tome kakav profil novina zagovara i s obzirom na to kakav politički vjetar želi podignuti. U tom smislu, postupak Nacionala ni po čemu ne odudara od oprobanog recepta koji se u Hrvatskoj obilato troši već deset godina i što ga je u naprimitivnijem obliku lansirao pokojni Marinko Božić. Nakon toga, bila je uslijedila čitava serija ozbiljnijih tjednika, među kojima su uz nijanse razlike preživjeli i zaživjeli i Globus i Nacional.
Nema dana da u zemlji, čiji su službeni izvori informiranja inače zakračunati kao pojas nevinosti srednjovjekovne djevice, ne iziđe barem pet-šest tekstova u kojem se novinar poziva na »izvore bliske tom i tom«, na »dobro obaviještene krugove« nudeći pritom obilje dokumenata na kojem bi im pozavidjele i neke tajne službe (ako i same nisu bile dijelom informativnog lanca preživ(ljav)anja). U aktualnom primjeru, »protivnom volji« Predsjednika, otkud odjednom u tekstu detalj o »Račanovoj aktovki iz koje su izvučene dvije žućkaste kuverte na kojima je bio udaren pečat TAJNA«? (Riječ je o dva Vladina prijedloga zakona kojima se navodna bitno režu Mesićeve ovlasti.)
Bit će da su dvori na oba brda ipak informativno porozniji nego li se to javno htjelo priznati ili savjetnici rade nešto o čemu nisu izvijestili šefove? Primjera sličnih aktualnom, naime, našlo bi se i na drugoj strani - kao što je ekskluzivno objavljivanje crveno-crnih plahti iz Mesićeve nesuđene rezidencije.
Dakako, stvar je same redakcije s kakvom će provjerom i namjerom, stilom i plasmanom tretirati takve informacije, ali teško bi se i jedan novinar, svejedno ubrajao sebe u žutog ili ozbiljnog, s odmahivanjem rukom odbacio ponuđeno.
No, čini se da nakon dvosatne rasprave Račan - Mesić - Tomčić, prva vijest ipak nije ona, kroz zube promrmljana, kako »svi žele parlamentarnu demokraciju«, nego ona da je u medijskom smislu politika novog smjera zapravo - stari kružni tok! Jer i nova vlast služi se metodama za koje je optuživala svoje prethodnike, čije su frakcije obilato na sličan i gori način opsluživale probrane medije. Nisu li i njima politiku vodili kolporteri?