Uvijek na licu mjesta, ali ipak u nezasluženoj pozadini. U ovim vrlo neizvjesnim sukobima izmedu Ivice Račana i Stjepana Mesića, mnogi i ne primjećuju predsjednika Sabora Zlatka Tomčića koji sjedi za istim pregovaračkim stolom, ali ipak ne igra podjednako važnu državnu ulogu. Bar za sada, ali već i sada mnogo važniju negoli su mu mnogi skloni priznati, bez obzira što se poslije ovih ritualnih a prividnih, pomirenja između premijera i predsjednika Republike, Zlatko Tomčić još mora otvoreno boriti za riječ. Predsjednik parlamenta koji se čini nekim potpuno usputnim igračem u prijeporima oko budućeg parlamentarnog sustava, bez obzira što se Račan već sada kune u isključivu odgovornost Saboru, dok predsjednik Republike i Vladi i Saboru prijeti opasnim referendumom. I dok traje taj sudar između dva najvažnija državna moćnika, Tomčić već sada pokušava odigrati ulogu jedinog odgovornog i sabranog državnika koji kao koalicijski saveznik, pregovarački posrednik i politički pomiritelj još uvijek zagovara vrlo temeljite ustavne promjene, ali ne preporuča nikakvu paničnu žurbu pa od Mesića traži da se suzdrži od svega od čega se već sada mora suzdržati, a Račana poziva da loptu spusti na zemlju kako ova Vlada ne bi izazivala vlastito političko samoubojstvo.

Tako je Tomčić dobio neočekivanu prigodu da bude veći nego se očekivalo, a potrebniji nego su mnogi vjerovali. Bez obzira što kao predsjednik Zastupničkog doma nema nikakve izravne političke ovlasti, on će ipak morati odigrati ulogu parlamentarnog skretničara koji već pametnom uporabom,parlamentarne procedure u raspravi o najvažnijim ustavnim pitanjima može usmjeriti neke bitne političke tokove. U ovom trenutku on osobno zagovara čisti parlamentarni sustav, ali odbija promjene zbog promjena i paniku zbog panike, pa istovremeno može tvrditi kako nije zaboravio radikalna koalicijska obećanja, a vrlo odgovorno pristupa svojim sadašnjim političkim obvezama. Bez buke i bijesa, strasti i podmetanja, u kompromisnom tonu, protiv svemoćnog Pantovčaka, a blagonaklono prema Stipi Mesiću kojeg je osobno podupro kad je sam odustao od predsjedničkog nadmetanja, kao politički posrednik koji će odigrati ulogu prevažnog saborskog prometnika.

U hrvatskom političkom životu ovakav Zlatko Tomčić označava još jedno dodatno iznenađenje. Bezbroj puta osporavan u redovima vlastite stranke, a ipak majstor preživljavanja, kratkotrajni Tuđmanov ministar, a postojano otporan na sve hadezeovske koalicijske bombone, politički eklektik koji teorijom “jednakog od maka” prvo odbacuje i SDP i IDS, a onda prilježno brodi u njihovoj širokoj brazdi, kao najveći izborni dobitnik u krugu šarenih, a neprovidnih, izbornih rezultata. Tako i poslije ovih izbora, nitko ne zna koliko bi glasova dobio HSS da je ikada samostalno izašao na bilo kakve važne izbore, pa i sada kada se u Zagrebu raspada nezadovoljna četvorka ostaje u društvu sigurnih pobjednika, bez obzira što su upravo dva člana HSS-a cijeli Zagreb svojedobno prodali HDZ-u. Trostruki predsjednik stranke i dvostruki saborski zastupnik koji je postao prvim čovjekom Sabora samo zbog toga što se Budiša tako tragično zapleo u vlastitim političkim dvojbama, pa je Zlatko Tomčić političko dijete sreće koji je u mučnoj koalicijskoj trgovini za svoju stranku osigurao čak tri ministarska mjesta, budući da je ipak postala ona jedna jedina, o kojoj presudno ovisi Račanova i Budišina saborska većina.

Od tih Tomčićevih ministara nedavno se oglasio samo Pankretić s konačnim proračunskim poklonima za HSS-ovski agrar, dok će se malo tko sjetiti tko to iz redova HSS-a obnaša prevažnu dužnost ministra obrazovanja ili vodi resor za “malu privredu” kao šlagersku temu većine predizbornih obećanja. Čak i najogorčeniji Tomčićevi stranački protivnici moraju priznati da se ovaj inženjer građevine, privatni poduzetnik, srijemski izbjeglica i beogradski student, vrlo bogato oženio bez pravog političkog miraza, dok je Tomčić ostao dovoljno lukav da sačuva izravnu kontrolu stranke bez obzira što je neke izravne predsjedničke ovlasti prenio na vrlo sposobnog Zlatka Sabatija kako bi u HSS-u osobno sačuvao ulogu nezamjenjivog stratega, a drugima prepustio opasna taktička iskušenja. I dok se Pavletić ponekad uzaludno zalijetao u ulozi privremenog predsjednika Republike, Tomčić je u svoje vrijeme svoje kratke posttuđmanovske privremenosti donio nekoliko korisnih odluka (neke smjene), a ipak ostao potpuno samozatajan kao čovjek koji ne želi trčati pred rudo, a može računati - ima samo 55 godina - i s onim pravim predsjedničkim izazovom, možda odmah poslije Mesića, a bez obzira na Matu Granića, ukoliko Budiša ostane postojano tvrdoglav u obrani nepotrebnih zakletvi, a Račan izgori na užarenoj premijerskoj stolici.

Takav Tomčić izluđuje svoje brojne unutarstranačke protivnike koji stalno dižu uzaludne pobune, a osnivaju mikroskopske otpadničke stranke potpuno nemoćni da dokažu brojne političke i pravosudne objede kojima ga obasipaju, od priča o sakrivenom zlatu, stanovima na Ksaveru do kojekakvih prekobrojnih automobila i poduzetničkim zloporaba. Kao što je već napisao Danko Plevnik, Tomčić ostaje kapetan koji zna kuda hoće stići, ali ne i kakvo će ga vrijeme pratiti, i kormilar koji bolje poznaje posadu, nego nemirno more. Tako ipak ostaje otvorenim koliko će izdržati taj oprezni ples na visoko razapetoj žici. U Saboru će Račan imati presudnu većinu glasova, ali se Mesić najslađde smije svojim uspjelim vicevima, pa Tomčić mora dobro paziti, da nikome ne otvori srce, a ostane obostranim miljenikom.

No bilo kako bilo, on odlučno traži da o parlamentarnom sustavu odlučuje parlament kako bi mogao biti još jači kada će morati biti mnogo marljiviji negoli do sada. Ovaj Sabor donosi zakone s velikom mukom i zakašnjenjem, bez obzira što nema prave oporbe, pa i Tomčić snosi bar dio krivice što su neki prijedlozi bili tako nepripremljeni da su stalno prolazili neke dodatne ispite. U općem zagovoru demokracije, Tomčić se zalagao za demokratsku reformu poslovnika i saborsko elektronsko glasovanje, ali se i to neprestano rasteže pa će svoje prave sposobnosti u svojoj izravnoj ulozi Tomčić dokazati u narednih petnaestak dana kada će Zastupnički dom morati preskočiti prvi hadezeovski veto, a raspravljati o tako složenim temama kao što su televizija ili bankarski sustav. Prvo ono što jeste, pa tek onda i nešto više od toga.