Adriano Milovan

Problemi Istarske banke riješit će se zamjenom beskamatnih obveznica za restrukturiranje gospodarstva iz 1991. godine novim, i to prenosivim obveznicama s kamatnom stopom od pet posto i rokom dospijeća 2011. godine, odlučila je Vlada u četvrtak. Istarska će banka time dobiti Vladinu »financijsku injekciju« tešku 57,5 milijuna kuna, što bi je trebalo vratiti na popis solventnih financijskih ustanova, a njezin privremeni upravitelj otišao bi natrag u HNB.
Na sličan način Račanov kabinet namjerava razriješiti muka još šest banaka s teškoćama. Riječ je o Cibalae, Dalmatinskoj, Jadranskoj, Karlovačkoj, Požeškoj i Sisačkoj banci. Za tih sedam banaka obveznice će se zamijeniti s datumom 1. siječnja 1997. godine, što će praktički bezvrijedne papire iz 1991. godine zamijeniti tržišnim vrijednosnicama. Ukupni izvanredni prihodi koje Banski dvori namjeravaju plasirati u sedam »problematičnih« banaka iznose 89,3 milijuna kuna. Takav model zamjene starih obveznica novima Vlada nudi i za još osam drugih banaka, ali s datumom zamjene 1. srpnja 2000. godine.
Potpredsjednik Vlade Slavko Linić istaknuo je da ovdje nije riječ o »dodatnom opterećenju za proračun, već o ispravljanju starih grijeha države prema bankama«. No, je li to doista tako? U samoj Vladi procjenjuju da će otplata kamata državni proračun godišnje koštati 150 milijuna kuna, dok bi ukupno opterećenje u idućih 11 godina džepove poreznih obveznika moglo stajati oko 2,3 milijarde kuna, što će tvorci budžeta u idućim godinama morati ukalkulirati. Naravno, Hrvatska dosad nije još ni izbliza iskoristila sve prednosti pribavljanja novca javnim dugom, inače popularnim sredstvom punjenja državnog fiskusa u razvijenim zemljama svijeta. No, hrvatskim bi građanima netko ipak trebao objasniti da javni dug ostavlja ožiljke na lisnicama dolazećih generacija. Postavlja se i pitanje zašto se Vlada upravo sada odlučila na ovakav način riješiti nagomilane probleme banaka, koje, ipak - sviđalo se to nekome ili ne - nisu pokazale sposobnost preživljavanja tržišne utakmice. Je li to posljedica političkog pritiska, koji je posljednjih dana zaprijetio čak i krizom Vlade?
Toga su, čini se, svjesni i na Markovu trgu. Dioničare i nadzorne odbore Istarske i Cibalae banke, naime, Vlada je obvezala da u roku dva mjeseca sa strateškim partnerima sklope ugovore o dokapitalizaciji, povećaju vlastiti udjel u kapitalu banke i prodaju dio vlasničkog portfelja. Tek bi navedene mjere trebale rezultirati postavljanjem tih banaka na zdrave noge. Zato na zamjenske dionice i ne treba gledati drukčije nego kao na privremeno rješenje koje će požar nesolventnosti u bankarskom sektoru lokalizirati, ali ne i ugasiti.