OPATIJA - Opatiji trebamo, trebamo li i Hrvatskoj? Osamnaest mjeseci bez odgovora. Vlasnici, zašto dopuštate da imovina nestaje? Želimo raditi! Četrdesetosam godina u službi hrvatskog turizma i petnaest mjeseci bez plaće. Te su parole i natpisi jučer dominirali na prosvjednom skupu preostalih djelatnika nekad nadaleko poznate i cijenjene opatijske turističke agencije “Kvarner-express International”, koja je u najbolja vremena zapošljavala 837 djelatnika, a danas u njoj životari bez plaća i sredstava za život još oko 120 djelatnika. Prosvjed, s jednosatnom blokadom prometa kroz središte Opatije (cestu je prepriječio jedan od sedam preostalih autobusa “KEI-ja”), organizirala je Sindikalna podružnica Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma “Kvarner-expressa International” čija je predsjednica Renata Iskra, otvarajući skup, uz ostalo rekla: - Odluku o ovom javnom prosvjedu i blokadi prometa nismo olako donijeli. Prvenstveno smo turistički radnici, svjesni značenja turizma za naš grad, regiju i državu, svjesni njegovog mogućeg negativnog učinka i zato smo se dugo kolebali. Znamo da nismo jedino poduzeće u Hrvatskoj u kojem kasne plaće. Međutim, nama plaće nisu isplaćene već 15 mjeseci. Pokušajte zamisliti kako biste vi preživjeli... Svima vam je dobro poznato da je “Kvarner-express” osnovan davne 1952. godine.

Pred rat je raspolagao s 40 vlastitih poslovnica i više sezonskih prodajnih mjesta, suvremenim voznim parkom s 33 komforna autobusa, 4 hidroglisera, najmodernijim luksuznim brodom “Iris”, te brodovima “Osijek” i “Lahor”. A gdje smo danas ? Dvanaest poslovnica s neizvjesnom sudbinom, 7 zastarjelih autobusa, hidroglisere “Mirta”, brodovi “Iris” i “Lahor” i - 120 radnika s neizvjesnom sudbinom. Telefoni su nam već tri tjedna isključeni, mogućnost poslovanja dovedena je ispod minimuma, zaposlenicima nisu osigurana niti sredstva za dolazak na radno mjesto... Renata Iskra je svoj govor završila riječima:

- Zahtijevamo od vlasnika i uprave da do 15. travnja javno obznane namjeru - što će biti s tvrtkom i zaposlenicima, da se ova agonija prekine. Ispred Samostalnog sindikata ugostiteljstva i turizma Hrvatske prosvjednicima se obratila i regionalna povjerenica Loredana Gluhak koja je, uz ostalo, rekla:

- Možda će netko upitati gdje ste bili do sada? Odgovorite da ste bili na svojim radnim mjestima iako za svoj rad niste bili plaćeni. Posao ste savjesno obavljali i nemojte dozvoliti da vam nametnu kolektivnu odgovornost da svojim radom niste zaradili plaće, jer u ovih 10 godina nije bilo ni kolektivnog odlučivanja o poslovnim odlukama i poslovnim promašajima. Opatijski gradonačelnik, dr. Axel Luttenberger, je u patpunosti podržao prosvjed preostalih djelatnika “KEI-ja” mada je svjestan, kako je rekao, da blokada prometa u jednom turističkom centru, kao što je Opatija, sigurno ne pomaže turističkom gospodarstvu. Po njemu glavni krivci za agoniju “KEI-ja” su nesposobno rukovodstvo i nadzorni odbor, a brigu za sudbinu “KEI-ja” treba preuzeti Vlada koja kontrolira Fond za privatiza ciju. Njena gospodarska politika ne bi se, nakon sto dana vladavine, smjela svoditi na stečajeve i norme ranog kapitalizama, ona ne bi smjela samo štititi krupni kapital, a socijalno bi trebala biti mnogo osjetljivija, zaključio je opatijski gradonačelnik. Predsjednik Sindikata Istre Bruno Bulić također je u potpunosti podržao prosvjed i konstatirao da nikad nije kasno za sindikalne prosvjede, a posebno je naglasio potrebu da se sindikati ujedine i da počnu reagirati odmah nakon što se u tvrtkama ne isplati prva plaća, da se ne čeka neisplata druge, treće i daljnjih plaća što se onda pretvara u praksu sa sve težim posljedicama. On je upozorio i na činjenicu da su čak i u tvrtkama koje ne ostvaruju zadovoljavajuće poslovne rezultate i ne isplaćuju plaće, ili isplaćuju “crkavice”, menadžeri izuzetno dobro plaćeni, po 20.000 do 40.00 kuna mjesečno, što je nedopustivo, te da se i stom praksom-trebaju pozabaviti sindikati. Prosvjednicima se na kraju obratila i dugogodišnja djelatnica Gordana Budišin, a tijekom trajanja prosvjeda prikupljani su i potpisi podrške građana za što hitnije razrješenje krize u “KEI-ju” koji se nalazi u većinskom vlasništvu države.