- Uoči Božića '91. godine pušten sam iz jednomjesečnog pritvora Okružnog zatvora u Zagrebu. Zato što me Josip Manolić, tadašnji predstojnik Službe za zaštitu ustavnog poretka, posredno prozvao, kao i jedinice HOS-a, odgovornim za nestanak hrvatskih građana srpske nacionalnosti u Gospiću, ujesen '91. godine, zatražio sam od zapovjednika postrojbi HOS-a, koji su me odmah uvjerili da ta postrojba nema veze sa zločinom u Gospiću, da obave interne istražne radnje u kojima se trebalo utvrditi tko stoji iza toga što se dogodilo. Kad sam ih pitao jesu li to učinili, rekli su mi: “Ni za živu glavu, mi smo na prvim linijama i ginemo”! Hosovci su, dakle, bili, neka se zna zbog povijesti, topovsko meso koje nije imalo vremena za kafiće! - kaže Paraga.

- Na moj zahtjev obećali su ispitati što se dogodilo. Već sredinom siječnja '92. godine, temeljem tih istraga koje su proveli pripadnici HOS-a, javno sam objavio, prije svih, i to u Slobodnom tjedniku i ostalim dnevnim novinama, spisak nestalih civila, većinom srpske nacionalnosti. Po našim ondašnjim spoznajama nestalo je 63 civila. Ustupio sam taj spisak medijima da bi se obranio od dezinformacija kako je HOS stajao iza tih zločina - kaže Paraga dodajući da su jedinice HOS-a u Gospić došle sredinom studenoga '91., dakle, mjesec dana nakon što su zločini počinjeni. - Tijekom rata, koliko je meni poznato, nije vođena nikakva ozbiljna istraga oko slučaja Gospić. Stoga ne čudi dolazak haških istražitelja na to područje devet godina poslije zločina. Mogu samo zaključiti da je postrojbe HOS-a u kontekst zločina doveo Josip Manolić, ali i još neke visoke državne strukture. Trebao im je dežurni krivac, a ja i HOS smo im se činili najpogodnijim žrtvama. Istina je dijametralno suprotna - oni koji su mene htjeli kompromitirati znali su za zločine, a nije isključeno ni da su ih zapovjedili!