Riječka koordinacija stranaka šestorke, sastavljena da bi Vladi, odnosno nadležnim ministarstvima predložila popis kadrovskih promjena na rukovodećim mjestima u državnim poduzećima i ustanovama na području Rijeke i Primorsko-goranske županije, a po uzoru na svoje središnjice u Zagrebu, još uvijek ima porođajnih muka. Naime, na posljednjem ovotjednom sastanku nije bilo predstavnika SDP-a, najutjecajnije stranke na ovome području, ali ni PGS-a, koji formalno nije član šestorke, ali je u ovoj županiji ipak nezaobilazan politički faktor. U takvoj situaciji, ostatak ekipe sastavljen od predstavnika HSLS-a, HNS-a, HSS-a, LS-a i IDS-a, i nije imao što odlučivati, pa je još uvijek neizvjesno u kojim će to institucijama doći do kadrovskih promjena i s kojim ljudima.

No, prema raspoloživim informacijama čini se da između SDP-a s jedne i ostalih pet stranaka s druge strane postoji određeno razilaženje u pogledu načina kadriranja. Izostanak SDP-a s posljednjeg sastanka formalno je tehničke prirode, jer su svi relevantni SDP-ovci toga dana bili u Zagrebu, ali je izvjesno da riječki socijaldemokrati ne pridaju veliku pažnju toj tzv. koordinaciji. To je prije neki dan u izjavi za naš list potvrdio i potpredsjednik njihove županijske organizacije Luka Denona, rekavši da te koordinacije ne bi trebale postati odlučujuće tijelo u kadrovskim kombinatorikama, jer nisu izborno potvrđene.

Tako je, i prije nego što je zaživjela, lokalna koordinacija stranaka šestorke naišla na međusobna razilaženja. Vjerojatno nije tajna da SDP-ovci smatraju kako u kadrovskim pitanjima u Rijeci oni moraju imati glavnu riječ i kako je njihova popularnost u biračkom tijelu Rijeke još uvijek veća od utjecaja bilo koje druge stranke. Na drugoj strani, iz nekih se stranaka, doduše još uvijek sramežljivo i nejavno, može čuti glas da si socijaldemokrati uzimaju previše prava. Iz ostatka šestorke podsjećaju da je koordinacija na državnoj razini sastavljena kako bi se postigao konsenzus oko institucija u kojima treba doći do promjena, kao i ljudi koji će biti predmet tih promjena, a sve s ciljem da se jasno razgraniče promjene koje javnost očekuje od revanšizma ili čistki. Ako SDP bude imao isključivo pravo kadriranja, opasnost od nove političke podobnosti je znatno veća, nego da o tome konsenzualno odlučuju sve stranke, stav je koji prevladava u drugim strankama.

U takvoj situaciji, posve je neizvjesno kakva kadrovska rješenja može očekivati riječka javnost. Naime, pomalo se zaboravlja, iako je to notorna činjenica, da riječke stranke, pa ni sam SDP, ne raspolažu dovoljnim brojem kompetentnih Ijudi koji bi sutra mogli zasjesti na rukovodeća mjesta u gospodarstvu i javnim službama. Vidi se to i na primjeru upražnjenih dviju stolica u Gradskom poglavarstvu Rijeke, koje su odlaskom Josipa Lulića u policiju i Vojka Obersnela na dužnost gradonačelnika, još uvijek nepopunjene. To samo znači da u dobrom dijelu poduzeća i ustanova u kojima su do sada rukovodeći ljudi postavljani političkom podobnošću HDZ-a, na njihova mjesta trebaju doći i izvanstranački, ali stručni i ljudi iz profesije. Možda je dobar primjer za to promjena u “Elektroprimorju”, gdje je umjesto eksponiranog HDZ-ovca Franje Lulića na čelno mjesto došao mr. Vitomir Komen, čovjek iz struke i poduzeća. Problem je, međutim, i u tome što u strankama ima i “zaslužnih” pojedinaca, koji sada vjerojatno očekuju uhljebljenje, pa je pitanje mogu li vodeće riječke stranke odoljeti iskušenjima pred kojima se nalaze.