Nema čistki ni revanšizma - tako je premijer Račan odgovono na zastupničko pitanje o skandaloznom “Obaveznom naputku”, kojim šefovi šestorke instruiraju svoje drugare na terenu da pod hitno krenu u osvajanje svekolikih institucija i čelnih funkcija. Premijer je također primijetio kako nova vlast s pravom trpi kritike da nedovoljno smjenjuje, sugerirajući kako nitko svemu svijetu ne može udovoljiti. Istina, u isto se vrijeme čuju sasvim oprečne ocjene: jedni misle da se kadrovsko naslijeđe stare vlasti uklanja malo i sporo, drugi vrište kontra revanšizma, tvrdeći da se obavljaju čistke slične onima iz 71. godine, odnosno da takve sječe nije bilo “ni u zadnjim godinama komunističke Jugoslavije”. Kako, dakle, radi Račanova metla? Čisti li premalo ili previše?

Oko toga jesu li smjene količinom dobro odmjerene - moguće se sporiti, ali da su loše raspoređene - to je sasvim sigurno. Čisti se tamo gdje nije nužno, ne mete se tamo gdje je neophodno. Primjerice, šef HIS-a Ozren Žunec podnio je ostavku, jer, kako je rekao, ne želi raditi s ljudima Đurđe Šušak. Gospođa, koja je svoj bračni status pretvorila u moćnu funkciju, godinama je kadrovirala po tajnim službama. O zakonski nedopustivom i politički opskurnom djelovanju tih agentura nezavisni su mediji proteklih godina ispisali tisuće stranica, javnost je bila zgranuta tim otkrićima. Općenito se smatralo da je prvi zadatak nove vlasti da to počisti. Ali, tamo gdje je trebalo najviše mijenjati najmanje je pomaka učinjeno. “Ljudi Đurđe Šušak”, odnosno bivše vlasti, ostaju u HIS-u, UNS-u i svim drugim tajnim službama, postojano kano klisurine. Oni koji su prisluškivali cijelu državu, koji su uhodili sve što im je palo na pamet, koji su pod firmom brige za nacionalnu sigurnost terorizirali cijelu naciju još nisu najureni.

Dok je bila u opoziciji, sadašnja je vlast često kričala protiv SIS-a, SUZUP-a i drugih agentura. Sada kada je došla u priliku da u tim službama uvede reda - mnogo je suzdržanija. Nema najavljene i očekivane reorganizacije obavještajne zajednice. Nema ni uklanjanja onih za koje se pouzdano zna da su do grla umiješani u jednu nedopustivu praksu. U ovom je listu citirano mišljenje bivšeg ravnatelja HIS-a Miroslava Šeparovića da su postojeće tajne službe ogrezle u nezakonitosti, toliko da bi ih trebalo ukinuti i ponovo formirati. Umjesto toga Mesićev savjetnik i šef krovnog UNS-a Karamarko počeo je služiti kao rame za plakanje ozloglašenim HDZ-ovim kadrovima. Ministar obrane Radoš odjednom relativizira ulogu generala Rojsa, njegove mutne građevinsko-vojne poslove skoro da je pohvalio. Nalazi revizije o poslovanju, po malverzacijama poznatog, vojnog poduzeća “Alan” čuvaju se daleko od očiju javnosti.

Odnos nove vlasti prema najmračnijim službama i ljudima Tuđmanova vremena zapravo revidira i njihove ocjene o bivšoj vlasti. Ako najprljavije službe ostaju nedirnute - o čemu je onda zapravo riječ? O tome da bivša vlast nije bila tako strašna, kako se dosad tvrdilo, ili o tome da nova vlast preuzima njene na sve spremne službenike? Sklapaju li novi vladari, u međusobnim napetostima, neka nova, neočekivana i opasna savezništva?

Dok mračne službe Tuđmanove vlasti ostaju netaknute, s vrha nove vlasti poslana je na teren instrukcija da se hitno smijene dosadašnji i postave novi, po stranačkom ključu određeni, šefovi u više od dvadesetak različitih institucija, od podružnica Fonda za privatizaciju do lokalnih ureda Željeznice, filijala Hrvatskih šuma, Pošta, Telekomunikacija, pa i Croatia osiguranja. Na pitanje zašto šumama, vodama ili osiguranjem diljem Hrvatske moraju gospodariti stranački podobne osobe, inače razumna Vesna Pusić odlučno je ustvrdila da se samo postavljanjem, politici “novog smjera” odanih, ljudi može garantirati njena realizacija. Naputak je tako ponovo otvorio vrata podobnima, na račun sposobnih.

Da su smjene potrebne to uglavnom nije sporno. Bivša je vlast svuda gdje je to mogla - od najviših pravosudnih funkcija do sportskih klubova i dječjih vrtića - postavila svoje ljude. Najčešće nesposobne za dodijeljenu im ulogu. U ime općeg interesa - takve treba promijeniti. Ali ne tako da se na ta mjesta novi Ijudi dovedu na isti način, po stranačkoj liniji. Nova vlast prema nestranačkim ljudima kao i prema javnom natječaju pokazuje istu vrstu neraspoloženja kao i bivša. Vlada je sastavljena uglavnom od stranačkih ljudi, ministarstva su shvaćena kao dobra prilika za uhljebljenje, pa je, primjerice, ministar Radoš svoje ministarstvo nakrcao drugarima iz vlastite stranke, a Tomčeva sestra postala je desna ruka ministru branitelja.

Znakovit su primjer i promjene na Hrvatskoj televiziji. Novi je šef na Prisavlju postavljen bez javnog natječaja, partijskim dekretom. Način formiranja novog Vijeća HRT-a također je dubiozan. Dok je bio u oporbi, SDP je dokazivao kako u tom tijelu moraju biti osobe od stručnog autoriteta i javnog ugleda. Kao vladajuća stranka Socijaldemokrati su u Vijeće postavili partijske činovnike. Račanova stranka danas sigurno raspolaže i mnogo jačim i za tu funkciju adekvatnijim ljudima, ali zlobnici tvrde kako je odabir rađen temeljem uvjerenja da je aparatčicima lakše upravljati. Obično su mnogo poslušniji od ličnosti koje imaju vlastitu snagu. Na sličan je način, od stranačkih ljudi, složena i komisija za odnose s vjerskim zajednicama. Autoriteti, koji se decenijama bave tom problematikom, nisu mogli proći, jer nisu stranački upregnuti. Jedan od čelnika nove vlade jednom je nezavisnom intelektualcu ovih dana odbrusio: “Deset ste godina napadali onu vlast, pa bi sada htjeli i nas.” A ovaj je, kaže, mislio da je s novom vlašću na istoj strani.

Potreba da - se smijene HDZ-podobnici u javnosti se uglavnom ne dovodi u pitanje. Ali ne zato da bi se zamijenili službenicima šestorice, ne da bi ponovo proradio mehanizam Kurte i Murte. U tom slučaju, osim za izabrane, za sve ostale ništa se ne mijenja. U Tuđmanovom vremenu politika je preuzela, zarobila i ugušila cijelo društvo. Sve je moralo biti pod partijskom kontrolom. Očekivalo se da će s novom vlašću doći do oslobođenja,. da će se politika povući iz dosad glavnokomandirajuće pozicije. Smatralo se da će ponovo biti na raspolaganju svi dosad partijski zaposjednuti položaji. Da će se društvenoj zajedni-ci vratiti sve ono što je politika bila samovlasno prigrabila. Da će se Ijudi birati po stručnosti, da neće biti partijski privilegiranih kadrova.

Ništa od toga. Nova vlast ne pokazuje nikakvu volju da ostvari ta očekivanja. Dapače, stranke se ponašaju kao da sva vodeća mjesta u društvu spadaju u njihov izborni plijen, koji između sebe imaju pravo podijeliti. Partijski ključ ponovo sva vrata otvara. Kako je krenulo, Hrvatskoj prijeti novi teror partijskih činovnika.