Jutarnji list posjeduje autentičan materijal "Stajališta Vlade Republike Hrvatske o poštovanju ljudskih prava u povodu pisma US Helsinki Watch komiteta od 13. veljače 1992.", koji konkretno demantira izjave nekoliko hrvatskih političara, tadašnjih članova Vlade demokratskog jedinstva, koji su ovih dana za medije govorili o slučaju Gospić.

Vladin dokument, u kojemu se navodi da je u Gospiću prijavljen nestanak 65 Srba i 39 Hrvata, potpisao je osobno premijer Gregurić koji je, dakle, s tim događajima bio upoznat, kao i cijela tadašnja vlada. Zanimljivo je, međutim, da se Franjo Gregurić danas toga više ne sjeća. Prije dva dana u Jutarnjem listu ustvrdio je da tijekom njegove vlade nije bilo nikakvih likvidacija. I Dražen Budiša je u izjavi za Hinu rekao da Vlada demokratskog jedinstva nikada nije raspravljala o situaciji u Gospiću te da on ništa nije znao o tim događajima. Taj dokument sastavljen je kao odgovor na dokument od 35 stranica, koji su 13. veljače 1992. uputili Jonathan Fanton i Jeri Laber, predsjedavajući i izvršni direktor jedne od najuglednijih organizacija za zaštitu Ijudskih prava Helsinki Watch, predsjedniku Tuđmanu o nepoštovanju ljudskih prava u Hrvatskoj.

U dokumentaciji se navode ubojstva civila, uglavnom srpske nacionalnosti, i pripadnika JNA, koja su počinili pripadnici Hrvatske vojske i policije te paravojnih formacija. U pismu Tuđmanu navedena su imena ubijenih u Karlovcu i Gospiću, u blizini Pakraca, okolici Siska te u istočnoj Hrvatskoj.

U tom izvještaju izrijekom se tvrdi da su u listopadu 1991. u podrum jedne kuće u Gospiću, gdje se skrilo 11 Srba i jedan Hrvat, ušla petorica naoružanih pripadnika HV-a. Za Helsinki Watch o tome je svjedočila Milica Smiljanić. Ispričala je da su četvorica vojnika imala maske, a jedan od njih pucao je u strop. Vojnici su ih nazvali četnicima, a njoj je jedan uperio pušku u leđa, tražeći da pokaže izvjesnog Radovana Barača koji je radio u mjesnoj pošti. Prema tom iskazu, vojnici su iz podruma izvukli Barača, njegovu majku i još pet civila.

Nakon sat vremena svjedokinja Smiljanić doznala je da su izvedene osobe bile legitimirane. U izvještaju Helsinki Watcha navodi se i izvještaj dr. Zorana Stankovića, časnika JNA i patologa Vojno-medicinske akademije u Beogradu. Prema tom izvješću, u blizini sela Široka Kula i Perušića nađena su 24 spaljena tijela - 15 muškaraca i devet žena, među kojima su bila i tijela osoba izvedenih iz toga gospićkoga podruma. Prema izjavi dr. Stankovića, žrtve su ubijene tri kilometra od Perušića, a 27. prosinca ihje 50-ak pripadnika srpskih neregularnih snaga i pet pripadnika JNA prenijelo do Široke Kule. Patolog tvrdi da su svi strijeljani, a pojedini koji nisu umrli, smaknuti su nožem, bajunetom, sjekirom ili metkom u glavu. Tvrdi se da su tijela potom nabacana na hrpu, polivena benzinom i zapaljena.

O akciji HW-a izvijestila je i Hina, a promptno je reagirala i Vlada. U navedenom dokumentu, među ostalim, piše da su ministarstva pravosuđa i uprave, te obrane i unutarnjih poslova dužna o svakom kršenju načela legitimiteta o kojem imaju informacije odmah obavijestiti hrvatsku vladu. Nadalje se navodi da je tada aktualnu uredbu o unutarnjim poslovima tijekom ratnog stanja potrebno primjenjivati krajnje restriktivno i o svemu obavještavati MUP i MORH te nadležna organi gonjenja, koja su dužna pokrenuti odgovarajuće postupke ako su uočene nepravilnosti. MUP i MORH o svemu najmanje jednom mjesečno moraju informirati Vladu. U tom dokumentu Vlada iznosi i duboku zabrinutost zbog slučajeva nestanka osoba u Gospiću. Štoviše, Vlada čak izrijekom tvrdi da je broj prijavljenih nestalih osoba u Gospiću znatno veći od brojke koju spominje Helsinki Watch. Navodi se, naime, da je prijavljen nestanak 65 Srba i 39 Hrvata te da su Vladi dostavljene informacije o paljenju i pljački kuća Srba što je predmet istrage hrvatskih organi reda. Zapisano je također da je "hrvatskoj vladi poznato kako su neke zločine počinile osobe u uniformama hrvatskih snaga". Izražavajući sumnju u izvještaj patologa VMA iz Beograda, Vlada navodi da ekspertiza nije vođena pod nadzorom neutralnih patologa, a hrvatska policija nije na uvid dobila zapisnike o uviđaju, obdukciji i postupcima utvrđivanja identiteta osoba. U tom smislu spekulira se da su žrtve zapravo Hrvati za kojima se traga.