Čime su se bavili i za što su bili plaćeni ministri u Vladi demokratskog jedinstva? Već desetak dana kao da se članovi te vlade natječu koji će od njih što uvjerljivije javnosti objasniti da su se za svojeg mandata bavili problemima ptica pjevica u Hrvatskoj i uzgojem maslina u Abesiniji.

Zdravko Tomac, Bosiljko Mišetić, Franjo Gregurić i, kao najnoviji slučaj, Andrija Hebrang tvrde da nemaju pojma da se 1991. godine bilo što kriminalno i monstruozno događalo građanima zemlje u kojoj su baš oni obnašali vlast. Štoviše, Andrija Hebrang je u intervjuu za Jutarnji list otišao i korak dalje. Ne samo da je ustvrdio kako nema pojma da su u Gospiću ubijani Srbi civili, nego da sve do danas osobno nije čuo za zločine nad Srbima. Ali ni to nije sve: Hebrang javno i otvoreno tvrdi da ga uopće ne bi zanimalo, niti bi trošio vrijeme da se to istraži čak i da je 1991. čuo ili vidio dokument o nestancima civila pretežno srpske nacionalnosti.

Zanimljivo je da Hebrang, liječnik po zanimanju, koji je u svojoj karijeri spašavao nebrojene ljudske živote, zaboravlja da su čovjekova sloboda i osobnost prema Ustavu nepovredive i da svako ljudsko biće ima pravo na život. Uz to, u Ustavu piše da su u Republici Hrvatskoj ravnopravni pripadnici svih naroda i manjina. Ako Hebrangu nije važno što se događalo s građanima srpske nacionalnosti, onda ta skandalozna izjava otvara mnoga pitanja o karakteru bivše vlasti i ponajviše ljudima koji su je tada obnašali.

Posredna tvrdnja gospodina Hebranga da nikada nije čuo da je u šumi iznad Zagreba, nešto više od pola sata vožnje od njegova kabineta, među ostalima ubijena i 12-godišnja djevojčica samo zato što je pripadala "krivoj" naciji ili da se u Pakračkoj Poljani ubijalo iz istih ili sličnih razloga, najbolje govori o njegovoj moralnosti i ljudskosti. Dojam mučnine pojačava i Hebrangovo dijeljenje lekcije državnoj upravi koja dopušta (!) da vijesti o tim događajima nalaze prostor u medijima. Zato bi gospodinu bivšem ministru zdravstva možda trebalo objasniti da su Srbi naprosto - ljudi.