Promjene u Hrvatskoj idu sporo jer se odvijaju unutar naslijeđa antidemokratske strukture organizacije države koju je deset godina uobličavao HDZ, pa je vladanje opterećeno usporednim procesom demontaže "velike magle". Tu je sintagmu, koja sjajno opisuje način djelovanja ove stranke, u razgovoru s pokojnim predsjednikom Tuđmanom izrekao Ivić Pašalić prigodom "vojne operacije" kupovanja Večernjeg lista. Izbijanje ove toliko tipične afere za HDZ i nadalje prati pomanjkanje i najminimalnijeg stida budući da se jednako kao do sada i ovo razobličavanje hadezeovskih zloporaba predstavlja od hadezeovaca kao nešto sporedno, kao puko pitanje timinga ili (ne)postojanja fonograma. Pristup HDZ-a se ne mijenja budući da metoda njegove ideologije demantija korespondira s metodom njegove industrije otimačine kao permanentno ismijavanje hrvatske javnosti.

Nedopustiva je neodgovornost Vladimira Šeksa da kao pravnik bagatelizira pronađene dokumenete i svjedoke te pažnju skreće na Mesićevu izjavu o posjedovanju audiozapisa spomenutog razgovora, ali je i to dokaz kontinuiteta Šeksova ridikuliziranja pravde, kao i u slučaju s početka masakriranja vladavine prava u Hrvatskoj kada je, unatoč corpora delictorum, iz zatvora pustio ubojice obitelji Zec premda su oni pokazali mjesto zločina i priznali njegovo izvršenje.
Takav poredak zasnivan na tajnim dogovorima i ugovorima postao je prevladavajućim dijelom na žalost ne samo političke prirode vrha HDZ-a nego i shvaćanja obnašanja vlasti. Zato nikada do sada nije moglo biti ma kako velikog krimena koji se mogao sankcionirati nakon što se pojavio u javnosti, jer se javnost mogla kidnapirati poput Večernjeg lista.
Licitiranje s otkrivanjem tajni prva je Mesićeva politička pogreška. Je li bilo nužno njegovo neobavještavanje Račana i Tomčića o sadržaju kompromitantnog materijala i dezavuiranje javnosti tvrdnjom o postojanju vrpce? Ako je za taj propust kriv netko iz njegova kabineta, morao bi otići. Međutim, u optjecaju je i teza da je Mesić učinio taj svršeni čin kako Račan i Tomčić ne bi došli u napast da Pašalićevu odgovornost ne pometu pod tepih predizbornih dogovora o nenapadanju koji su Pašalića popeli na mjesto potpredsjednika Sabora. Ovako su uvučeni u politički rat s Pašalićem, s čime u ovom razdoblju nisu računali, niti su se za njega pripremali.
Pašalić se proteklih godina pokazao kao spretan strateg, taktičar i operativac u jednoj osobi, sposoban da iz Tuđmanove najbliže okoline eliminira Josipa Manolića koji ga je preko reda politički izmislio. On je stvorio takve koncentrične kadrovske krugove koji su ga čuvali od unutarstranačkih i unutarnjopolitičkih konkurenata, ali i od ataka stranih obavještajnih službi od kojih se tražila pomoć za njegovo svrgavanje. U manipuliranju je pokazao veće umijeće čak i od jednoga Kosovca, koji se izvještio u krivotvorenju sadržaja, uspijevajući krivotvoriti i same medije.
Za razliku od advokata Warrena Christophera koji je u Daytonu isključio pristup medijima – zbog pregovarača, a ne zbog medija — kako bi se pregovarači fokusirali na pregovore, a ne na spining medija, taj advocatus diaboli svaku je raspravu o vlastitoj krivnji pretvarao u medijsko događanje i produkciju "magle". Ili se služio psihološkim projekcijama po kojima je svaki napad na njega bio "otvoreni napad na Tuđmana" ili se hvatao za slamke iliti balvane generalizacije da je njegovo istjerivanje na čistac "poziv za rušenje" te u njegove interese pretvorene i privatizirane stranke.
Zbog toga se i svaka reakcija HDZ-a na Pašalićevo prozivanje u javnosti obrće u zahtjev za smjenu postojeće "nenarodne" sluganske vlasti i odlučnom povratku k izborenoj i donedavno idiličkoj "državi dragovoljaca", koja se iz dana u dan "izdaje". Specijalisti za instant-događanje naroda u Hrvatskoj nisu plod slučaja, nego su programirani kao strateška rezerva HDZ-a za pritisak na vlast i pomoćna "pregovaračka" falanga.

Nastavljanje proizvodnje ratnog mentaliteta je u funkciji relegitimiziranja antidemokratskog ozračja u kojemu su mogli biti amenovani i ratni i mirnodopski zločini. Plaćeni poticatelji izvanrednog stanja nisu traumatizirani dogovornim ratom ili pauperizacijom nastalom zbog hadezeovske pljačke tisućljeća, nego su voljni izvršitelji taktike destabiliziranja nezakonito stečenih bogatstava izabranog "obiteljskog naroda".
Novoj će vlasti veliki problem biti i hadezeovske krtice ostavljene u tajnim službama, ali i prozeliti koji su po istoj onoj komandi po kojoj se ide na "mitinge istine" u Gospić ili pred američko veleposlanstvo — otišli među Račanove ili Mesićeve pristaše.
Prednost HDZ-a pred sadašnjom vlasti je u tome što se on za takvu borbu i financijski i kadrovski pripremao dugoročno, dok je šestorka pod očekivanim društvenim pritiskom ostvarivanja kratkoročnih rezultata koji su strukturalno nemogući. Zbog toga i Markov trg i Pantovčak moraju sve uložiti na stvaranje demokratskih institucija i oslobađanje medija s tajnih lanaca, što znači da Večernji list, Vjesnik i Slobodnu Dalmaciju nema svrhe oslobađati ako ih se želi ponovno stranački ili višestranački osvajati.