Na svečanoj uskrsnoj misi posred prepune zagrebačke katedrale zjapila je neugodna praznina. Prva je klupa, kao i inače u sličnim prigodama posljednjih godina, zakićena natpisom “rezervirano”. Ali po prvi put u posljednjih deset godina ta su mjesta, bezecirana za političare, ostala prazna. Na misi u zagrebačkoj prvostolnici nije se pojavio nitko od državnih čelnika.

Koga je klupa u prvom redu uzaludno čekala? Po svoj prilici, visoke državne političare. Ali koje, stare ili nove? Tuđmanova je svita redovito zaposjedala za njih predviđena mjesta. Ovoga puta u katedrali nisu viđeni. Kaptolu je poznato da nova vlast za takvo manekensko vjerništvo - nema afiniteta. Dio je sadašnje političke garniture prema vjeri indiferentan, a oni koji su poznati kao praktični vjernici - od svoje religioznosti ne prave paradu. Na misi su vjerojatno bili u svojim župama. Za Crkvu se, čini se, ništa nije promijenilo. Jesu li na Kaptolu očekivali da će političari ipak doći, pa makar i odglumili križanje? Ili im je bilo neugodno da “rezervaciju” sami ukinu? Ili su, znajući kako stvari stoje, namjerno ostavili sve po starom, kako bi se praznom klupom naglasilo nevjerništvo nove vlasti.

Izostankom s uskrsne mise novi su vladari Crkvi napravili uslugu. Vjera bi se konačno mogla početi smatrati privatnom stvari svakog pojedinca, čak i kad je riječ o političarima. Crkva od toga može samo profitirati. Bilo je nepodnošljivo gledati Tuđmanovu svitu kako se križaju s figom u džepu. Za njih je i pričest bila stvar političkog marketinga. Licemjerno se društvo guralo što bliže oltaru, ne po oprost, nego po blagoslov, da bi mogli nastaviti sa svojim lopovlukom. Tom su se praksom i Crkva i vjera pretvarale u karikaturu.

Katedrala je na Uskrs ponovo vraćena onima kojima i pripada, vjernicima. Aleluja!