Novi list: 27. 4. 2000.

NAKON IMENOVANJA U MORH-u

Šuškove kumove zamijenili Radoševi

Birači su od Radoša očekivali da razbije utvrdu što su je na Krešimirovu trgu sazidali “šuškovci”, a ne da Šuškovo zamijeni vlastitim lenom. Jer, što im vrijedi što su hercegovačke kumove zamijenili liberalni?

Najprije je novi ministar obrane Jozo Radoš sve iznenadio kada je prije dva mjeseca za svog pomoćnika odredio vlastitog kuma, Zorana Batušića. Onda je ponovno zapanjio javnost kada je za šefa SIS-a predsjedniku države predložio svog bivšeg cimera iz studentskih dana, Davora Bišćana, što je Mesić brže-bolje i prihvatio, zatekavši time kako samog Radoša tako i njegova šefa Ivicu Račana, kojeg nervira kad nešto naprave a da ga ništa ne pitaju.

Međutim, najzanimljivije od svega je to što je je Radošev kum Batušić u Ministarstvu obrane zasjeo na mjesto jednog drugog kuma, ali Šuškovog - generala Ivana Tolja. Štoviše, pokojni ministar Gojko Šušak na čelna je mjesta u svom ministarstvu i u vojsci postavio i ostale svoje kumove, koje su pogrdno prozvali “šuškovcima”. Njih je bilo, kako su mu novinari izbrojali, čak 16 ili 17 među pomoćnicima, generalima, inspektorima, tajnicima i tajnicama, načelnicima i ostalim “dužnosnicima”. Zbog toga je to ministarstvo u novinama i prozvano “Šuškovim lenom”.

Koliko nas sjećanje služi, tadašnja je opozicija na čelu sa SDP-om i HSLS-om i dobila izbore na obećanju da će takvo nakaradno stanje u tom najskupljem i najrastrošnijem ministarstvu promijeniti. Da će bahate i nezajažljive kumove zamijeniti stručnjacima te da će depolitizirati vojsku i tajne službe.

Umjesto toga, što nam je ponudio ministar Radoš u prva dva i pol mjeseca svoje vladavine na Krešimirovom trgu? Jedne je kumove zamijenio drugima, a na čelna mjesta u Ministarstvu obrane redom postavlja svoje haeselesovce, kumove i cimere. Koje, onako usput, naziva stručnjacima, tako da bi naivni mogli pomisliti da stručnjaci za vojsku i špijunažu niču samo u Budišinoj stranci.

Kada to znamo, onda je i jasnije zašto Radoš mora opravdavati stanje u MORH-u koje je vladalo za vrijeme svojih prethodnika, tvrdeći kako MORH u “svim segmentima svog djelovanja nije izlazio iz okvira hrvatske stvarnosti”. Radoš, naime, pokušava dokazati da MORH ni po čemu nije prednjačio po “olakom gospodarenju”, kako on eufemistički naziva pljačku milijuna državnih kuna, jer je takvo stanje tobože vladalo u cijelom društvu, pa tako i u MORH-u.

Ministar Radoš ovaj put nije u pravu. Uostalom, i sam je ministar kao opozicionar godinama upozoravao na nevjerojatno ponašanje hadezeove vrhuške u vojsci i MORH-u, koja je u najcrnje političke svrhe zloupotrebljavala vojne obavještajne službe, kupovala skupocjene bagere i avione, promicala ratne zločince, milijunima dolara hrvatskih poreznih obveznika opsluživala cijelu jednu paradržavu u susjednoj BiH te stvorila od MORH-a pravu državu u državi, kojoj ni zakoni ni policajci ništa nisu mogli.

U toj Šuškovoj državi - privatnom lenu - vladali su zakoni njegovih kumova. Birači su od Radoša očekivali da razbije utvrdu što su je na Krešimirovu trgu sazidali šuškovci, a ne da Šuškovo zamijeni vlastitim lenom. Jer, što im vrijedi što su hercegovačke kumove zamijenili liberalni?

Denis ROMAC