Gerila!

I Račan i Mesić bili su politički pokojnici koji su poput Feniksa uskrsli na političkoj sceni / Račan je 1992. godine, zajedno s SDP-om, gotovo nestao sa scene, kao što je i Mesić, nakon neuspjelog puča u HDZ-u, vegetirao u HND-u, a kasnije u HNS-u / A sada, kada su se vratili, neplanirano se pojavljuju jedan drugome

Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada, pa je tako i ministar obrane Jozo Radoš upao u jamu izbora novog šefa SIS-a, koju su šestorica kopala Mesiću kako bi još jednom ponudili priču da Predsjednik države nije za smanjenje ovlasti, nije za uvođenje parlamentarnog sustava, nije, dakle, ni za što. No, Mesić je mrtav-hladan prihvatio Radošev prijedlog za imenovanje Davora Bišćana novim šefom SIS-a, i umjesto da Radoš i šestorica ili prešutno pređu preko tog događaja i pokažu ga time nečim sasvim rutinskim, ili da istaknu početak bliske suradnje Pantovčaka i Banskih dvora, oni se čude i takvom postupku.
Upavši u vlastitu klopku Radoš unezvjereno u medijima priča kako je iznenađen brzinom kojom je Mesić prihvatio njegov prijedlog, pa se uslijed silne brzine šestorica nisu dospjela ni dogovoriti oko tog prijedloga. Pa naravno, nitko nije u šestorici očekivao da će Mesić uopće prihvatiti njihov prijedlog, pa se o kvaliteti prijedloga nije ni raspravljalo, već se vjerojatno »gledalo korak unaprijed« i razmišljalo kako reternirati Mesiću u trenutku kada ovaj odbije prijedlog zvan Bišćan. Poskliznuli su se na vlastitu koru od banane, Radoš je morao priznati da je Mesić postupio po Ustavu i zakonu, mucajući nespretno o prebrzom prihvaćanju njegovog prijedloga.
Da bi prikrili vlastitu nesposobnost u političkom spletkarenju šestorica su sada spremni Radoša proglasiti Pedrom prigovarajući mu da im nije iznio na raspravu njegov prijedlog za šefa SIS-a. Ma dajte molim vas, rekao bi premijer Račan u slučajevima kada ga novinari kritiziraju pogrešnim teorijama. Političko podmetanje između Vlade i Predsjednika države i dalje se nastavlja, pa se postavlja pitanje što su to Račan, Tomčić i Mesić lošeg pojeli na onim radnim ručkovima da se još ništa nisu uspjeli dogovoriti.
Sve bi očigledno bilo drugačije da je Budiša pobijedio na predsjedničkim izborima, iako je taj isti Budiša najavljivao da se ne bi ni kandidirao za predsjednika države da nema ovakvih ovlasti, odnosno kako bi se moglo dogoditi da se, u slučaju njegove pobjede, nakon smanjenja ovlasti raspišu novi predsjednički izbori. Dakle, Budiša je većim dijelom govorio samo ono što Mesić sada radi, ali dok je Račan u predizbornoj kampanji govorio »Budiša je i moj kandidat za predsjednika«, stajući tako iza njegovih riječi i namjera, ne pada mu na pamet stati iza, zapravo istih, riječi koje Mesić provodi u djelo. Držati pod kontrolom, odnosno na pristojnoj udaljenosti, predsjednika države, kao što se kontrolira Jakovčića zbog radikalnih stajališta, to je Vlada mogla u slučaju predsjednika Budiše. No, Mesić izgleda kao gerilac koji se s malom skupinom privrženika i mnogo većom podrškom onih koji su ga izabrali, utaborio u šumi Pantovčaka, braneći se Ustavom i zakonom koji su u ovom trenutku na njegovoj strani. Predsjednik države do sada nije prekršio Ustav i zakon, sve ostalo su prazne priče.
Najlakše je pričati o smanjenju tuđih ovlasti, najlakše je vidjeti trn u tuđem oku, a ne vidjeti balvan u vlastitom. Balvan zvan »obavezni naputci« također bi se mogao podvesti pod smanjenje ovlasti, u kojem slučajno pobjednički sekstet stranaka ne bi baš svuda morao postaviti svog čovjeka od povjerenja na čelna mjesta državnih službi. No, to je priča za uši koje još nisu narasle u Hrvata.
Kao trn ovlasti pojavilo se i pitanje medijskog objavljivanja dokumenata pronađenih u Uredu Predsjednika, pri čemu su se uzbudili i hadezeovci i predsjednik Sabora Tomčić, koji ne može shvatiti da su mediji dobili dokumente prije njega. Nebulozne su priče o nekakvim privatnim arhivima pokojnog Predsjednika jer se radilo o najvišem državnom službeniku koji je u državnom prostoru obavljao državne poslove i razgovore koje su prepisivali i snimali državni namještenici. No, pokojni je Predsjednik davno privatizirao Hrvatsku pa njegovi sljedbenici dokumente smatraju njegovim privatnim arhivom. Duhovito, nema što. To su državni arhivi, a dok neki budući zakon drugo ne bude nalagao, Mesić i njegova ekipa može raspolagati tim dokumentima kako hoće, makar ga njihovo pogrešno korištenje jednog dana odvelo do abdikacije.
Zanimljivije je nezadovoljstvo Tomčića zato jer je to njegovo drugo isturivanje u prve borbene redove protiv Predsjednika države, iza čega se najvjerojatnije krije Račan. U prvom slučaju Tomčić je istrčao s idejom o predsjedniku države koji bi bio vrhovni zapovjednik u ratu, ali ne i u miru, što Račan nikada nije odbacio ili se barem ogradio, dapače. Svakome je jasno da Račan, ljubitelj mirne tranzicije a ne revolucionarnih metoda, svakog utorka brine što će objaviti »Nacional« pitajući se kolike će to tektonske poremećaje uzrokovati, ne u Hrvata, nego u provođenju vladine politike neosvećivanja onima koji su nas doveli tu gdje jesmo. No, gerilsko ratovanje podrazumijeva i korištenje medija, čime se i Račan obilato koristi, pa je davanje informacija »Nacionalu« ne samo prokazivanje hadezeovaca, nego i pokazivanje zubi blagoj Vladi.
I naravno, čemu takvi obračuni služe, kada zemlja drhti pod problemima? Na to sada već ofucano pitanje koje svi postavljaju, pa i oni koji nas izvana nadgledaju, jedan je odgovor. (Račan Mesiću i obratno) i limitiraju si osobnu presudnu važnost za Hrvatsku. Ma dajte, molim vas.