Da smo u teškoj gospodarskoj situaciji to je posve jasno, da izlaz nije ni na vidiku i to se može razabrati, jednako kao i to da smo se u ovih deset godina empirijski uvjerili da previše pametnih glava faktički uopće nemamo! Kako ćemo se izvući iz ovog blata, tko će nam i kako pomoći, posve je nejasno, ali da nam Anno Domini 2000. jedan Ante Marković definitivno ne može pomoći, to je u ovoj zemlji, izgleda, jasno svima osim aktualnom hrvatskom Predsjedniku!
Duboki naklon i te bukete pohvala koje je Stjepan Mesić izručio Markoviću nedavno u Makedoniji još smo i mogli shvatiti kao kurtoaziju primjerenu slučajnom susretu u stranom svijetu. Makar, Mesić je već tada svoj susret s Markovićem medijima prikazao kao nešto što izaziva neskriveno oduševljenje, kao da se susreo s Billom Gatesom!

No, tada stvar nije djelovala ni opasno ni iritirajuće, činilo se to jednostavno kao još jedna Mesićeva kozerija, slučajan susret između dviju porcija čevapa koje s divljenjem jedino Predsjednik Republike Hrvatske jede po Makedoniji! Hoću reći, tada priča još nije djelovala ozbiljno, pa iako je Mesić i tada pretjerao, ta pretjerivanja nisu imala onaj učinak koji je, recimo, imao Mesićev posjet Ljubljani. Naime, jedva nekoliko dana nakon tog posjeta tamošnje "Delo" tako je "opralo" Mesićevu sklonost lakim obećanjima da je to već bilo na rubu diplomatskog incidenta!
No, nedavno je hrvatski Predsjednik, doista ničim izazvan, ponovno naciju podsjetio na svoju fascinaciju Markovićem i sad samo možemo pogađati u kojoj funkciji i na koji način će nam jednoga dana ovdje osvanuti Ante Marković! Gospodinu su se, naime, čak i u Makedoniji zahvalili, te je čovjek "na transferu" i - kako vidimo - Mesić za njega već rola crveni tepih. Gospodina, pak, kao i njegov neurastenični smijeh u beogradskoj skupštini, dok je poput mađioničara, zahvaljujući svom tečaju od 7:1 za jednu marku, narod preko noći učinio malim ili većim bogatašima, nije moguće tek tako zaboraviti.
Naime, bila je to opsjena, pravi balkanski trik, ali na ovim prostorima od Jove Čaruge do Borislava Škegre čini se da ljudi obožavaju baš takve tipove! Ali, zaboga, jednom smo Markovićevim trikovima nasjeli! Nije li dva puta u relativno kratko vrijeme prevše naivnosti i gluposti čak i za Hrvate?
Ante Marković je tipično "dete komunizma" koje je ustrojavalo famozne socijalističke mastodonte, poput "Rade Končara", koji su i onda i danas bili klasična suprotnost svemu onome što je donosila klasična tržišna privreda. Mastodont koji može brže, bolje i jače od svojih zapadnih konkurenata, a uz to još znatno sindikalniji, ljudskiji i pošteniji od svoje konkurencije na trulom Zapadu!
Na taj je film Marković potrošio najbolje godine svog života, na tom predlošku se formirao i educirao! Godinama grlati zagovornik "dogovorne ekonomije", taj briljantni vojnik partije koja je ravno 45 godina vladala ovim prostorima, taj je gospodin još krajem 80-ih najozbiljnije govorio o "socijalizmu s ljudskim likom" kao da smo doista bili samo jedna od pridruženih republika velikog Sovjetskog Saveza! Kada se raspala partija, Marković je hladno poručio da se Jugoslavija može održati i bez nje. Kada su pale prve granate na Sloveniju rekao je da uopće ne zna što se to jutro dogodilo!
Riječju, trik do trika, jeftinog balkanskog trika, koji svojom jeftinoćom, upravo iritira! Takva, dakle, osoba koja drži da je kraj 80-ih idealan za "socijalizam s ljudskim likom", čovjek koji je zaključio da je opravdana osnova po kojoj će malo bolju čistačicu u Zagrebu preko noći plaćati kao da se radi o njemačkom inženjeru, čovjek koji se onako slavodobitno savijao od smijeha "izumivši" najpovoljniji odnos marke i dinara, te napokon čovjek kojem je pamet dopuštala da na izbore 1990. krene s još jednom pričom o jugoslavenstvu - takav bi čovjek danas trebao biti spas za Hrvatsku! Po čemu?

Odgovor očito ima jedino hrvatski Predsjednik, a nama ostaje nadati se da ćemo jednoga dana iz nekog transkripta doznati o čemu se tu radi. Naime, sumnjam da će se pronaći i kaseta.
Uostalom, bez obzira što danas-sutra čitali u tim transkriptima, činjenica da se netko danas javno divi jednoj definitivnoj političkoj okamini izvan vremena i prostora, da je fasciniran njegovim savjetima koji nisu ništa drugo negoli mala škola Međunarodnog monetarnog fonda, pa su zacijelo kao takvi nepopularni već i za makedonsku vladu, činjenica da se, dakle, netko divi Anti Markoviću, a ne vidi prosperitet u "klincima" iz "Iskom Interneta" čiji su većinski paket dionica nedavno kupili Amerikanci za pet milijuna dolara, ta bi činjenica trebala zabrinjavati i zvoniti na uzbunu.