ZAGREB - Potpredsjednik Sabora, predsjednik Kluba zastupnika SDP-a i koordinator šestorke u parlamentu Mato Arlović našao se krajem prošlog tjedna u nezahvalnoj i proturječnoj situaciji. Najprije je predložio promjene Poslovnika Zastupničkog doma kojim bi se uvelo više reda u saborske domove, ali i uvođenje novih instituta od replike interpelacije do zaštite prava oporbenih zastupnika čime bi se u još većoj mjeri demokratizirao rad hrvatskog parlamenta. Već drugi dan, našao se u situaciji da sve svoje lijepe riječi zaboravi i preskačući sve postojeće poslovničke odredbe i kroz saborsku proceduru super žurno provuče izmjene Ustavnog zakona o zaštiti ljudskih prava i prava nacionalnih-manjina.

Mogućnost da neki zakon prođe Vladu i Sabor u nepuna 24 sata nije izmišljotina ovog saborskog saziva, događalo se to i tijekom vladavine HDZ-a, ali se tadašnja oporba, a sadašnja većina protiv takvog poslovničkog nasilja uvijek bunila. Osobito se u tome istaknuo upravo Mato Arlović koji je zahvaljujući i svom neprestanom poslovničkom podbadanju i dobio nadimak Mister poslovnik. Gotovo sve njegove poslovničke primjedbe odbacivao je HDZ-ov majstor za poslovnik Vladimir Šeks tumačeći da se odukom većine svi poslovnički rokovi mogu smanjiti na minimum. I tako bi. Da je bio u pravu potvrđuje i sadašnje ponašanje nove parlamentarne većine i to ne samo u vezi Ustavnog zakona o ljudskim pravima već i s mnogim drugima uglavnom onima iz paketa kojim se uvjetuje pristup Hrvatske euro-atlantskim asocijacijama. Većina zakona iz tog paketa (izmjene Zakona o obnovi, dvaju zakona o jezicima nacionalnih manjina, a bit će tako vjerojatno još ovog tjedna i sa Zakonom o HRT-u) ubacivani su u dnevni red premda je odmah nakon parlamentarnih izbora u siječnju bila nagoviještena mogućnost za skori prijem u Partnerstvo za mir i za ukidanje monitoringa Vijeća Europe već sredinom godine.

Željeni se rok, izgleda, primakao puno većom brzinom od one kojom je “vozila” Vlada, a nakon premijerove nedjeljne izjave da bi Hrvatska u Partnerstvo za mir mogla biti priključena već prilikom njegova skorog posjeta Bruxellesu bjelodano je otkrio i razloge velike žurbe. Račan u posjet sjedištu NATO-a ne može ići praznih ruku, i mora u torbi ponijeti bar prva čitanja zakona iz paketa, uključujući i Ustavni zakon o ljudskim pravima. Približavanje NATO-u kao razlog za “upad” u Poslovnik moglo bi biti opravdanim razlogom za poslovničko nasilje, ali koliko se time na jednoj strani dobiva, na drugoj se gubi jer se odstupa od najavljenih novih pravila parlamentarnog ponašanja i pribjegava metodama koje je usavršio HDZ. Mato Arlović pokazao je da i u težim okolnostima, jer radi se o uvjeravanju zastupnika iz šest stranaka a ne samo jedne, to može učiniti u najboljoj Šeksovoj maniri. U odnosu na vremena kada je Saborom palio i žario Vladimir Šeks a nalozi stizali iz Predsjedničkih dvora, sada se i bez promjene Ustava težište političke moći očigledno preselilo u Vladu, koja diktira tempo i sadržaj važnih odluka. Ne bi medutim bilo dobro da Arlović postane trajno Račanov Šeks, jer mnoge od na brzinu donesenih zakona prema Šeksovom obrascu sada ili ukida Ustavni sud ili ih treba temeljito mijenjati. Takve bi “dječje bolesti” i Vlada i parlament, kada već nisu do sada, a ono u prvih sto dana morali preboljeti, kako se nepotrebno ne bi topila vjerodostojnost njene politike i ugled ljudi koji je provode.