Ruši li doista svojim zadnjim potezima upravo Budiša vladajuću šestorku, kako već bruje politički kuloari, a sve glasnije tezu promoviraju stari novinarski kuriri koji su jedino promijenili kvart: kako su se nekada ustrajno penjali po "komunističkoj" kockici, tako danas trče na "socijaldemokratski" Iblerov trg ili je možda ova teza plasirana kao neka vrsta specifičnog pritiska na liberale? Pritiscima na Budišin HSLS koji bi ako budu dobro plasirani mogli dobro doći u nastavku kadrovske križaljke, tim prije što je šestorki za nastavak podjele plijena ostao još zamaman broj funkcija, poglavito govorimo li o javnim poduzećima! Ima li u tom poslu bolje difamacije negoli preko svojih medija oglasiti tezu da je "stranački egoizam HSLS-a prevršio svaku mjeru?

Odnosi unutar šetorke doista nisu idilični, no bez obzira što velike ljubavi nema današnji zajednički nazivnik pretežitoj količini nezadovoljstva ipak se veže uz sve iritantniju političku prevlast SDP-a. Svima je dakako jasno da je SDP dobio najviše glasova, no rijetko je kome jasno zbog čega Račanov SDP tako ustrajava na starim kadrovima iz "zlatnih Račanovih 80-ih godina" tim prije jer tu negdje počinju neke mučne, stare, unutar-hrvatske svađe. Teza da Dražen Budiša smišlja tajne planove što se tiče odvajanja od šestorke, da je u igri "novo miješanje karata", da se radi o njegovoj procjeni da je "šestorka mrtva" te da je vrijeme za "novo vrijeme", naprosto je smiješna. Što se tiče novog "miješanja karata" valja reći i da danas na hrvatskoj političkoj sceni nemate s kim odigrati zanimljivu partiju tablića, kamoli da bi mogli planirati neke velike igre. No, treba biti iskren pa priznati: SDP je dobio najviše glasova, Premijer je iz SDP-a, dakle nominalno, svi promašaji i pogreške nove Vlade već se automatski bilježe na račun Račana i SDP-a. U tom smislu SDP-ova "gramzljivost" za funkcijama je funkcionalna. No nije normalno da se u tome gotovo patološki inzistira na "starim kadrovima" pogotovo ne na nekim kadrovima koji su nastali kao direktan produkt pada hrvatskog proljeća! S druge strane opća je medijska fama da je HSLS preuzeo Ministarstvo obrane i kao krunski dokaz se ističe da je Radoš imenovao čak četiri svoja pomoćnika. Ne samo da se pri tome vješto ignorira činjenica da je njegov zamjenik SDP-ovac već se cijela priča oko položaja vojske napuhuje. Naime, dok se vrti ova priča nevjerojatno je da se prešućuje da u zemlji koja živi u miru Ministarstvo policije u svim vitalnim funkcijama drži SDP!
Liberali, dakle stranka koja je dobila 24 posto glasova na izborima nema tamo niti jednog svog relevantnog kadra! Cijela hrvatska policija kao jedini realni represivni aparat u miru, u rukama je SDP-a! S druge strane ono pak što iritira HSLS, ono pak što bi po logici ranijih izjava trebalo osobito smetati HSS (Zlatko Tomčić je praktički godinama odbijao koaliciju sa SDP-om jer da se radi o "stranci bivših komunista", da bi danas sa trona predsjednika Sabora koji mu je vrlo vješto podupirao upravo Račan šutio na sve moguće Račanove kadrovske križaljke!?), napokon ono pak što bi po habitusu čitavog svog života trebalo razbjesniti jednog Vladu Gotovca, jest neuvijeno i ustrajno Račanovo inzistiranje na "starim kadrovima". Može li se protivljenje takvom kadrovskom odabiru, a HSLS je to iskazao, tumačiti kao "razbijanje šestorke"? Nije li to zamjena teza? Kako braniti stav da većina kadrova iz vremena "hrvatske šutnje" sada mora biti dobro raspoređena po hrvatskim medijima, i kako tražiti da se taj posao obavlja s parafom jednog Dražena Budiše! Pa dok su Budiša i Gotovac bili godinama u zatvoru upravo su na primjeru njihova "nacionalizma" današnje lučonoše demokracije izgradili ondašnju karijeru!

Račan je sjajan premijer. Račan je uspio nemoguće, uspio je okupiti hrvatsku oporbu, napokon ne sumnjam da će nas Račan odvesti u Europu i NATO i taj posao će biti briljantna stranica hrvatske povijesti koja će se uvijek vezati uz njegovo ime. No, Račanu unutarhravtska pitanja nisu nikad bila jača strana. Ta su pak pitanja i danas opterećena brojnim jamama i brojnim robijama, a dobar dio tih loših sjećanja ide na dušu upravo Račanovim prethodnicima. Bude li on unatoč svemu tome inzistirao na kadrovima iz vremena zlokobne hrvatske šutnje, koji bi onda po logici stvari vremenom trebali derogirati samo hrvatsko proljeće, što bi bilo sukladno njihovim mladenačkim idealima, zemlja bi mogla zakoračiti u novo razdoblje antagonizma koji nam najmanje treba.