Sutrašnji zagrebački izbori, za koje u glavnom gradu Hrvatske već vlada izborna šutnja, s jednakim se zanimanjem iščekuju i u drugim dijelovima Hrvatske, pa tako i u Rijeci i Primorju. Ne samo zbog toga što su to prvi izbori nakon parlamentarnih koji su održani u siječnju, već i zbog činjenice da velika većina stranaka na njima nastupa samostalno, odnosno bez koalicijskih partnera. Tako će se samo četiri mjeseca nakon državnih izbora, na jednom velikom i reprezentativnom biračkom uzorku kakav je Grad Zagreb, dobiti stvarna trenutačna vrijednost svake od stranaka od kojih neke još do jučer nisu mogle ni zamisliti da na izbore idu bez jednog ili više koalicijskih partnera.

Zašto su zagrebački izbori zanimljivi i za Rijeku? Zato što će rezultati tih izbora vjerojatno bitno utjecati i na odnose na riječkoj političkoj sceni, gdje su koalicije od najmanje triju, a ponekad i više stranaka, još od 1993. godine normalna pojava. Već od tada u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji bile su izvojevane velike oporbene pobjede, koje su se u pravilu ponavljale sve do posljednjih izbora. Jedina mana takvih koalicija bila je što se nije točno znalo kolika je težina pojedine stranke u tim izbornim savezima, iako su se aproksimativni omjeri mogli naslutiti, ali u tadašnjim političkim uvjetima to i nije bio prioritet. .

Kao i u Zagrebu, promjenom vlasti u državi, i u Rijeci, koja je prva pokazala kako se može koalicijski vladati, sa svim dobrim i lošim stranama, izgubljen je izvorni smisao za koalicije. Stoga se na sljedećim lokalnim izborima i u ovom dijelu Hrvatske može očekivati soliranje veće nego ikad. Uostalom, neke stranke iz vladajuće koalicije u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji, već pokazuju nestrpljivost za izlazak, ili bolje reći za testiranje vlastite snage među biračima. Nekima su apetiti porasli već toliko da pojedini njihovi čelnici izjavljuju da su na sljedećim izborima spremni preuzeti najveći teret odgovornosti za ovaj dio Hrvatske. Taj proces koji Rijeci predstoji zapravo je i potreban, jer nakon toliko godina grupiranja gotovo svih i svakoga, protiv samo jednoga protivnika, red je da se konačno dobiju čisti računi. Od svih stranaka koje u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji nešto znače, najduže su u koaliciji SDP i HNS. Njihova “Ijubav” ostala je čvrsta svih ovih godina, a na lokalnim izborima 1993. i 1997. građani su pokazali da im vjeruju. Dio te koalicije 1993. godine bio je i HSLS, koji je četiri godine kasnije koalicijskog partnera našao u HSS-u, a na ponovljenim županijskim izborima krajem 1997. godine ponovno bio u izbornom savezu sa SDP-om, HNS-om i PGS. Upravo PGS-a na prvim lokalnim izborima nije bilo u koaliciji sa strankama s kojima danas tvori vlast u Rijeci i Županiji, ali je već 1997. godine bio jedan od važnijih partnera. Naravno, za tu stranku zagrebački izbori ne znače gotovo ništa. No, ako na njima ne mogu dobiti uvid u vlastitu snagu, PGS-ovci mogu vidjeti koliko su njihovi sadašnji koalicijski partneri jaki ili slabi.

Gotovo isto se može reći i za IDS koji je na posljednjim županijskim izborima samostalnim nastupom izborio tri mjesta u Županijskoj skupštini. To nije pošlo za rukom HSS-u koji je na ponovljenim županijskim izborima želio zadržati distancu i od HDZ-a i od velike antihadezeovske koalicije, što je platio izvanparlamentarnim statusom na razini Županije.

Teško je reći što od tih izbora očekuju u riječkome HDZ-u i očekuju li uopće nešto. Ta je stranka i dok je bila na vlasti u državi, u Rijeci bila u oporbi, pa se čini da se riječkih HDZ-ovaca ovo zagrebačko odmjeravanje snaga gotovo uopće ne tiče. No, kako signaliziraju dobro obaviješteni krugovi, od rezultata Demokratskog centra u Zagrebu, ovisi i jačanje te nove stranke u Rijeci i to s nekim viđenijim ljudima iz HDZ-a. No, strpimo se još jedan dan.