Marinko Liović poznat po svojoj funkciji čelnika udruge koja okuplja invalide Domovinskog rata barem koliko i po svojim mračnim, fašistički obojenim stavovima - ponovo je uspio postati prvorazredna politička senzacija. Pitanje je, međutim, kolika je njegova stvarna moć. Može li on zaista blokirati Hrvatsku i upropastiti turističku sezonu, kako je najavio? Jesu li njegove prijetnje ozbiljne ili ih treba shvatiti tek kao laprdanje jednog političkog luzera?

Hrvatska demokratsku opoziciju gotovo da nema, to postaje veliki problem urednog funkcioniranja političkog sistema. Ali se zato stvara glasan protuvladin, usto i antidemokratski blok. Čine ga dvije desne stranke, Hrvatska demokratska zajednica i Hrvatska stranka prava, te neke udruge proistekle iz Domovinskog rata.

Na svom saboru prošlog vikenda HDZ je definitivno odjenuo crne košulje i pozvao u ofenzivu protiv “komunista”, što će reći kontra aktualne vlasti. HSP je odmah potom zaprijetio kako će u jeku turističke sezone presjeći Hrvatsku popola, baš kako su to svojedobno napravili kninski pobunjenici. Mobilizirat će po bivšoj Krajini naseljene i izbezumljene bosanske Hrvate da blokiraju prometnice prema jugu. Tako se faktički pridružio Liovićevu scenariju miniranja turističke sezone blokadom graničnih prijelaza, luka i aerodroma te upozorenjem strancima da u Hrvatskoj nisu dobrodošli. Ni nakon navodnog demantija Liović nije odustao od svoje ucjene: ne udovolji li vlada njegovim zahtjevima, turisti će u Hrvatsku morati ulaziti gazeći preko tijela invalida, rekao je.

Antivladinom su bloku interesi i ciljevi - politički i materijalni. Liović kao razlog svojih suludih operacija navodi tek glasine da će Račanova vlada suspendirati stečena prava branitelja. Ne navodi nikakve argumente, ali odmah poteže najjače prijetnje. Iz njegovih izjava lako je zaključiti da se zapravo najviše pjeni zbog najavljene redistribucije prava. Nepodnošljivo mu je da u boračkim beneficijama bude “izjednačen s partizanima”, balvanima skače na zakonsku odredbu po kojoj će svi ratni stradalnici, bez obzira na nacionalnost, imati pravo na obnovu. Boračke udruge mašu pravima branitelja, ali su najviše ustrašene mogućnošću gubljenja vlastitih privilegiranih pozicija. Lani su za njih iz državnog budžeta izdvojena 43 milijuna kuna, ove je godine predviđena tek trećina tog iznosa. Manje para i više kontrole - to im se nikako ne sviđa. Takav se razvoj situacije nastoji spriječiti obnavljanjem nacionalističke histerije u kojoj su glavni problem Hrvatske još uvijek, i valjda zauvijek, Srbi, a ne lopovi. Desnica pokušava pokrenuti antikomunistički stampedo (mada se komunisti u Hrvatskoj ne mogu primijetiti ni u tragovima), jer samo je u takvim uvjetima moguće da se ona ponovo nađe na čelu.

Mogu li antivladine snage zaista zaljuljati Hrvatsku? HDZ stoji lošije nego u vrijeme izbora, procjena je da će u nedjelju na izborima u Zagrebu jedva prijeći cenzus. HSP je na izborima također doživio fijasko, takav da je njegov lider Đapić potom najavio skidanje demodiranih političkih kostima. Na demonstracijama pred američkom ambasadom u Zagrebu te na mitingu u Gospiću udruge nisu uspjele okupiti značajniji broj pristaša. Najava miniranja turističke sezone - izazvala je među njima značajnu podjelu. Taj scenarij većina je udruga odlučno odbila. Veterani ističu da su takve ideje suprotne interesima branitelja, da borci moraju dijeliti sudbinu naroda i svoja prava, kao i drugi, ostvarivati u institucijama države. Dedaković kaže da je šokiran Liovićevom izjavom. Invalidi s mora protive se balvanijadi, ističu da je Dalmacija željna turista. Iz riječke su HVIDRE najavili da će što Liović blokira, oni deblokirati. Smatraju da je riječ o ekstremističkom divljanju, da radikalna desnica radi na destabiliziranju započetog procesa revitalizacije društva, da Liović od Hrvatske pokušava napraviti Nikaragvu. Traže za njega nečastan otpust iz vojske i djelovanje pravosuđa. Samo je čelnik HVIDRE istarske županije podržao Liovića, kaže da su na njegov poziv spremni i na državni udar.(!?)

Blok, koji se pokušava konstituirati kontra sadašnje vlasti, ne može računati na masovnost. Ali boj izmedu Torcide i policije neku večer na Poljudu pokazuje da je situacija u Hrvatskoj vrlo zapaljiva i da nerede nije teško pokrenuti. Stadioni su često bili katalizator političkih procesa. Hrvatski politički narod nije u dobrom stanju, izmučen je ratom i desetljećem Tuđmanove vlasti, ima u njemu mnogo negativne energije, revolta, sve je više razočaran i sporošću kojom nova vlast kreira promjene. Aktualna politička garnitura količinu frustracija ne uspijeva smanjiti: socijalna situacija još klizi naniže, javna je scena prebukirana temama koje nisu od životnog interesa, vlada nije prezentirala program na kojem bi se Hrvatska mogla okupiti. Što manje perspektiva - to više opasnosti da se krik i bijes nekontrolirano razliju ulicom. Sociolog Dražen Lalić tvrdi da se na Poljudu dogodila “masovna histerija” i podsjeća da se nogomet smatra metaforom društva.

Liović nema šanse. Možda će njegova izjava čak imati i jedan koristan rezultat - neke su stvari sada postale do kraja jasne. Sve je više onih koji takve scenarije smatraju uigravanjem kaosa, sve su glasniji zahtjevi da se takve prijetnje sankcioniraju, bez obzira odakle dolaze. Sve su češći pozivi vladi da odlučno djeluje kako bi onemogućila svaki pokušaj pojedinaca ili grupa da Hrvatsku pretvore u svoga taoca. Pokazuje se da je Mesić bio u pravu kada je rekao da Liović reže granu na kojoj sjedi. Ali vlada ne pokazuje da je spremna na promptno djelovanje kontra poziva na nasilje i terorizam. Kada su vrbovečki radnici, koji imaju mnogo više razloga za prosvjede, najavili blokadu pruge, Linić i Račan zaprijetili su specijalcima. Ali prema Liovićevim momcima vlada nema tako odrešit stav, poručuje im da ona mirno čeka rasplet situacije. Stabilnost hrvatske političke scene mnogo će presudnije odredivati potezi nove vlasti, nego avanturistički pozivi HDZ-ovih profiterskih poslušnika. Za hrvatsku javnost oni više nisu relevantni.