ČIJA JE HRVATSKA: JE LI REZULTAT “DUHANSKOG RATA” CIJENA PARTNERSTVA ZA MIR

Jučer, na dan kad je u našem listu osvanuo razgovor s predsjednikom uprave Tvornice duhana Rovinj o svim ključnim dimenzijama globalizacijskoga izazova na pregrijanom domaćem duhanskome tržištu, promptno se oglasio potpredsjednik Vlade, Slavko Linić, koji je tim povodom, javno, učinio tri manje važna koraka naprijed, ali zapečatio i jedan kobni korak natrag. Linić se uhvatio nevesela zadatka, da spašava što se spasiti ne može, pa je dospio samo javno priznati da je Hrvatska, u slučaju duhanske industrije, propustila najveću šansu, da gradu i svijetu pokaže što to na riječima i na djelu znači politika novog smjera.

Upravo se na slučaju hrvatske duhanske industrije, okupljene oko sustava Tvornice duhana Rovinj, morala dokazati ta politika novog smjera, kojoj je deklarirani cilj otvaranje novih radnih mjesta, ili - iz drugoga kuta gledano - jačanje konkurentske sposobnosti najprofitabilnijih hrvatskih tvrtki na tržištu jugoistočne Evrope i u sudaru sa sve ofanzivnijim, globaliziranim biznisom. Ali zbog tobožnjih “viših interesa” - nije!

Tužna je slučajnost da se baš dan uoči Račanova puta u London, gdje je navodno sjedište multinacionalne kompanije British-American Tobacco, koja je naprasno prodrla u Tvornicu duhana Zadar, oglasila hrvatska Agencija za zaštitu tržišne utakmice, rješenjem, u čijoj preambuli stoji, da na temelju članka 36. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (“Narodne novine”, br. 48/95, 52/97 i 89/98), po prijavi koncentracije koju je podnio poduzetnik British American Tobacco Plc., sa sjedištem u Londonu, Globe House, 4 Temple Place (Ujedinjeno Kraljevstvo), zastupan po odvjetniku Tomislavu Tusu iz Odvjetničkog društva Žurić i partnerima iz Zagreba, Gundulićeva 63, temeljem ocjene Savjeta za zaštitu tržišnog natjecanja donesene u skladu s ovlastima iz članka 30. stavak 2. točka 3. i stavak 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (“Narodne novine”, broj 48/95, 52/97 i 89/98), na 31. sjednici, održanoj 19. listopada 1999., ravnateljica Agencije donosi sljedeće rješenje, prema kojem se ocjenjuje kao dopuštena, u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, koncentracija poduzetnika nastala stjecanjem većinskog udjela i većinskog prava odlučivanja u Tvornici duhana Zadar, Gaženica 5, od strane poduzetnika British American Tobacco Plc., sa sjedištem u Londonu, Globe House, 4 Temple Place (Ujedinjeno Kraljevstvo).

Prema ocjeni Agencije, koncentriranost se hrvatskog cigaretnog tržišta povećala nakon što je TD Zadar, 1995. godine, prestao s proizvodnjom, a osobito nakon provedbe koncentracije poduzetnika TD Rovinj i TD Zagreb, u srpnju 1998. godine. Od tada na mjerodavnom tržištu djeluje samo TD Rovinj, kao jedini proizvođač i prodavatelj cigareta. Nakon potpunog prestanka uvoza cigareta, u drugoj polovini 1998. godine, TD Rovinj stječe, prema ocjeni Agencije, monopolistički položaj na tržištu s udjelom od sto posto. Stoga je Savjet Agencije ocijenio da će provedbom koncentracije poduzetnika BAT a i TD Zadar, odnosno otvaranjem druge proizvodnje u Republici Hrvatskoj, doći do jačanja tržišnog natjecanja, kako u proizvodnji, tako i u prodaji cigareta.

Potpredsjednik Vlade doista je reagirao oštro, ali sa zakašnjenjem pa je zapravo samo legalizirao postojeće tužno stanje, u kojem i na razini duhanske industrije Hrvatska postaje sve bliža statusu kolonije. Ako smo dobro pročitali Linića, na redu je žurna smjena dr. Deše Mlikotin Tomić, zbog “neopreznih i neodgovornih” stavova ravnateljice Agencije, prema kojoj su osporeni pravilnici suprotni zakonu. Posebno je istaknuo da se dosad Vlada nije očitovala o slučaju BAT-a i TDR-a, te da navodno sporne, a zapravo nesporne pravilnike nije trebalo ni povući (što je, “pod pritiskom”, napravio ministar Pankretić). Ali, na kraju balade slijedi i Linićev kobni zaključak, prema kojem je BAT dobrodošao, dok istodobno TDR ima punu podršku Vlade!?

Samo krupna, objedinjena, cjelovita hrvatska duhanska industrija može konkurirati najvećim multinacionalnim kompanijama, koje su već monopolisti u više od pedeset zemalja u svijetu! Budući da se ništa od toga ipak nije dogodilo, i to - valjda, ne slučajno - ni dan uoči Račanova puta u London, očito je da je TDR žrtvovana kao svojevrsni pješak u znatno većoj igri na hrvatskom putu u Partnerstvo za mir. Vrijeme će uskoro pokazati je li ta igra, unatoč spektakularnoj žrtvi, već izgubljena.