Prema jednom od onih malih crnih viceva koji su kružili Istočnom Europom prije 1990., definicija komunizma je da je to najduži i najteži put iz kapitalizma u kapitalizam. Ali, taj je vic potpuno promašen. Nakon desetljeća reformi sada je sve jasnije da je tzv. "kapitalizam", koji su tako zdušno zapadne vlade nametale ovim zemljama, u stvari najduži i najteži put - iz komunizma u komunizam.

Parlamentarni i predsjednički izbori u siječnju i veljači ove godine U Hrvatskoj su doveli na vlast predsjednika Vlade Ivicu Račana, koji je bivši ideološki sekretar KPJ, i predsjednika Stipu Mesića, koji je bio posljednji predsjednik komunističke Jugoslavije 1991. godine. Ova dvojica, iako protivnici, zajednički su uspjeli svrgnuti s vlasti HDZ, stranku koja je ovu zemlju dovela do nezavisnosti, prvi put nakon XII. stoljeća.
Ali, budući da su Europska unija i SAD i sami uvjereni da su nezavisnost i suverenitet država zla načela, koja se moraju suzbijati, izbor ovih starih internacionalista dočekan je u zapadnim kancelarijama s euforijom. Nasuprot tome, HDZ-ov vođa, pokojni predsjednik Franjo Tuđman, bio je tako omražen na Zapadu zbog njegova tzv. nacionalizma, da su zapadni vođe masovno bojkotirali njegov pokop u prosincu. Jedini značajni državnici koji su poslali valjane poruke sućuti bili su Slobodan Milošević i Margareth Thatcher.

U pravoj komunističkoj maniri, Tuđmanovi protivnici su prošlo desetljeće posvetili tome da svoje neprijatelje nazivaju fašistima. Pokojnog predsjednika se redovno napadalo kao diktatora koji ima potpunu vlast nad medijima u toj zemlji. Ali, u stvari, svi osim nekoliko novina i glavnog TV programa bili su njegovi žestoki protivnici. U skladu s tim, novi su hrvatski vođe odmah počistili ova posljednja uporišta starog režima. U ime demokracije i ljudskih prava ovi će mediji od sada biti naklonjeni novoj vlasti, što je postupak "glajhšaltovanja", koji Zapad pozdravlja.
Prvi potez je bio otpuštanje glavnog urednika vodećeg dnevnika velikog formata u Hrvatskoj, "Vjesnika". Umjesto njega, imenovan je projugoslavenski glavni urednik koji piše za beogradski dnevnik "Nin" i koji je također pisac jedne komercijalne vrste pornografskog romana. Istaknuti prohrvatski i antikomunistički kolumnisti su izbačeni s posla. Sada su jedine novine koje su barem djelomično u oporbi nacionalno distribuirana "Slobodna Dalmacija" i mali zagrebački kulturni tjednik "Hrvatsko slovo". Opće je očekivanje da će glavni urednik prvospomenutog lista biti smijenjen za mjesec dana.
Što je najvažnije, smijenjen je i glavni urednik HRT-a. Iako je istina da je glavni TV dnevnik u Tuđmanovo vrijeme bio sklon predsjedniku i njegovoj vlasti, programi političkih rasprava bili su slobodni. S dolaskom novog režima na nacionalnu televiziju posljednji prohadezeovski i nezavisnosti skloni glasovi u Hrvatskoj bit će zatrti.

U isto vrijeme množe se otkazi i unutarnji pučevi u drugim nacionalnim ustanovama širom zemlje. Dosadašnje žrtve su: šef nacionalnog elektroprivrednog poduzeća, rukovoditelj najveće naftne kompanije u zemlji, kao i čitavo zagrebačko gradsko vijeće koje je kolektivno raspušteno prošlog tjedna. Ministar vanjskih poslova je izjavio da 75 posto hrvatskih veleposlanika mora otići. Ravnatelj hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu boji se da će se njegova ustanova zatvoriti. Čak je i predsjednik glavnog zagrebačkog nogometnog kluba dobio otkaz.
Prema riječima Branimira Lukšića, HDZ-ova dalmatinskog župana, "postoji duboka želja za osvetom, a i mnogi apetiti koje treba utoliti. Ti nam ljudi nikad neće oprostiti što smo srušili komunizam i Jugoslaviju."
Plan EU-a podrazumijeva stvaranje jedne nove super-Jugoslavije, koja bi uključila sve bivše jugoslavenske republike, Albaniju, Bugarsku i Rumunjsku, cjelinu koja je dobila nezgrapno ime "Pakt o stabilnosti za Jugoistočnu Europu". Prihvaćanje ovog plana je uvjet za kandidaturu za članstvo u EU. I stoga su prva putovanja novoga hrvatskog Predsjednika u nekoliko tjedana po njegovu izboru bile odreda sve bivše jugoslavenske republike — Slovenija, Bosna i Makedonija, dok su Robin Cook i Chris Patten posjetili Zagreb. I ako je vjerovati obećanjima, Hrvatska će biti primljena u NATO prije nego što si rekao "George Robertson".

U stvari, EU se izričito pozvao na "slovački model za Hrvatsku", ali je mislio na 1999., a ne na 1968. godinu. U Slovačkoj, kao i u Hrvatskoj, tvorac nacionalne nezavisnosti Vladimir Mečiar je zbačen nakon duge kampanje ocrnjivanja pod pokroviteljstvom Zapada.
I kao u Hrvatskoj, jedan stari dobri komunist Rudolf Schuster, čovjek koji je nedavno prihvatio bocu votke pod nazivom "Staljinove suze", od svojih najborbenijih drugova iz slovačkog KP-a i koji je nakon toga izjavio: "Ponosim se onim što sam radio u starom režimu — uskočio je u njegove čizme.
I tako su mogućnosti europskih integracija odmah postale ružičastije u objema državama. Uostalom, za političare u EU-u puno je lakše raditi s internacionalistima birokratskog duha kakvi su i sami, nego sa starim čudacima koji vjeruju u takve stvari kao što su državni suverenitet i nacionalni identitet. S druge strane, tužna je ironija da obični Hrvati podržavaju proces europske integracije, jer vjeruju da će ih odvesti s Balkana u Europu. Oni ne shvaćaju da EU kojem teže nosi neizbrisive sličnosti sa starom komunističkom Jugoslavijom iz koje su tek pobjegli i da su ideali za koje su se borili u ratu podjednako neomiljeni u Bruxellesu kao što su bili u Beogradu.