Jutarnji list: 19. 5. 2000.

SLUČAJ BLAŠKIĆ Izgubljeni HIS-ovi dokumenti o zločinu u Ahmićima pronađeni u Uredu Predsjednika i proslijeđeni Vladi

Pet krivaca za pokolj u Ahmićima živi u Hrvatskoj pod lažnim identitetom

Riječ je o službenom dokumentu koji je svojedobno nekadašnji šef HIS-a Miroslav Tuđman uputio svojem ocu, dr. Franji Tuđmanu, a supotpisnik je Đurđa Šušak. Iz dokumenta je vidljivo da je bivša vlast osigurala počiniteljima zločina u Ahmićima status ‘zaštićenih svjedoka’

Pišu Helena Puljiz, Ivanka Toma i Boris Vlašić

ZAGREB - Na adrese premijera Ivice Račana, ministra MUP-a Šime Lučina, predsjednice Odbora za nacionalnu sigurnost Đurde Adlešić i Ante Nobila, branitelja Tihomira Blaškića, u srijedu poslijepodne iz Ureda Predsjednika odlaslan je dokument HIS-a o slučaju Ahmići za čije se postojanje do nedavno nije ni znalo.

Riječ je o službenom dokumentu, izvještaju HIS-a o zločinima u Lašvanskoj dolini, tretiranom kao vrhunska tajna, koji je svojedobno nekadašnji šef HIS-a Miroslav Tuđman uputio svojem ocu dr. Franji Tuđmanu.

Supotpisnik prikupljenoga materijala je i Đurda Sušak. Materijali sadrže detaljan opis zločina u Ahmićima, imena pet glavnih počinitelja zločina te transkript razgovora dr. Tuđmana i najbližih suradnika iz kojega je vidljivo da su Predsjednički dvori i dr. Tuđman bili više nego dobro upoznati s cijelim slučajem.

Tuđmanove bilješke

Dokument sadrži i vlastoručne bilješke dr. Tuđmana. Osim toga, iz sadržaja pronađenih dokumenata razvidno je da je bivša vlast počiniteljima zločina u Ahmićima osigurala status "zaštićenih svjedoka". Njih petorica su od izbijanja afere Ahmići, odnosno od trenutka kada se Haaški sud zainteresirao za cijeli slučaj, smješteni u Hrvatskoj gdje im je osiguran novi identitet.

Poznato je da o Ahmićima postoje dva službena izvještaja koja su napravile službe SIS-a iz BiH, no sada se prvi put govori i o trećem, očito najvažnijem izvještaju o Ahmićima. Prva dva izvještaja rađena su 1993. godine tijekom rata u Bosni i Hercegovini, a oba su, kako se tvrdilo na suđenju Tihomiru Blaškiću, napravljena na njegov zahtjev. Blaškić, koji je i zatražio prvi izvještaj, nije bio zadovoljan njime pa je stoga tražio i drugi izvještaj. No, kako je tvrdio tijekom suđenja, on mu nikada nije bio dostavljen. Sucu Jordi ujednomje trenutku čak rekao da nije očekivao od svojih nadređenih, a mislio je na Ministarstvo obrane HZ HB-a, da mu neće dopustiti da sazna što se nalazi u drugom izvještaju. Predao se Haaškom sudu, ali nikada nije uspio doći do izvještaja koji je tražio. Novi izvještaj upozorava da je čak i cijeli državni vrh, koji je promatrao Blaškićevo suđenje, bio dobro upoznat s pravom istinom o pokolju u Ahmićima za što je Blaškić osuđen na 45 godina zatvora. Izvještaj upozorava kako su umiješani u zločin dobili drugi identitet, a provjeravajući njegov sadržaj, doznali smo da su lažni dokumenti izdani u MUP-u mimo redovne procedure. Anto Nobilo, branitelj Tihomira Blaškića, rekao nam je kako je nakon donošenja presude dobio indicije koje su upućivale na postojanje toga trećeg izvještaja te datuine kada su ti dokumenti mogli nastati i biti dostavljeni Uredu Predsjednika.

Zavjera šutnje o Ahmićima

- Nakon presude Blaškiću susreo sam se s predsjednikom. Mesićem i on mi je obećao svu moguću pomoć. Upozorio sam na ove dokumente te ili je on, očito pronašao. Pozdravljam odluku da se arhivi otvore i za obranu i za tužitelje, a ovaj dokument može pokazati samo da je Blaškićeva obrana od prvoga trenutka bila istinita te da je pokolj u Ahmićima djelo urote u kojoj je Blaškić žrtva. Budući da još postoji stanovita zavjera šutnje, nadam se da će ovo otkriće biti znak ljudima. da kažu istinu o onome što se događalo u Ahmićima i oko njih - rekao nam je Nobilo koji izvještaj HIS-a još nije vidio jer se nalazi u Haagu, u posjetu Tihomiru Blaškiću.

U Ministarstvu unutarnjih poslova jučer su nam potvrdili da su dobili dokumente iz Ureda Predsjednika o slučaju Ahmići. Predsjednica saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Đurda Adlešić upozorila je da treba biti vrlo oprezan s objavljivanjem ovakvih dokumenata te napomenula da pravi počinitelji ovoga djela moraju biti kažnjeni. Naglasila je da se tajne službe nisu bavile poslom kojim su trebale i da su potpuno zakazale u otkrivanju ratnih zločina.