Šestorica »napukla« zbog zastupničkih privilegija

Unutar vladajuće koalicije, prvi put od konstituiranja novog saziva Zastupničkog doma, tijekom rasprave o Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika nije postignuto puno suglasje. Naime, dok su SDP i HSLS te HSS podržali zakon kojim se reguliraju zastupničke mirovine i druga novčana prava, HNS, LS i IDS su upozorili da nije vrijeme za otvaranje takvih tema, koje dodatno uzrokuju nezadovoljstvo javnosti. U kritici je najoštrija bila Vesna Pusić (HNS), ustvrdivši da zastupnici obavljaju običan posao koji su sami izabrali i na koji ih nitko nije silio, pa im zato ne trebaju prvilegije. Tome je i Zlatko Kramarić dodao da se zastupnici od veljače bave sami sobom, što građani sigurno ne upisuju u pozitivne poene nove vlasti, a Dino Debeljuh je naglasio da je netko brzopleto poslao zakon u postupak, na brzinu gurajući veće privilegije.
Dakako, svjedokom tih rasprava bila je javnost posredstvom televizijskih kamera, pa je teško oteti se dojmu da je zapravo riječ o tome da je osam zastupnika (koliko ih ukupno imaju te tri stranke) igralo na kartu dodatne naklonosti birača ne htijući preuzeti odgovornost za negativno što će polučiti prihvaćanje zakona koji daje prava o kojima obični smrtnici mogu samo sanjati. Lopticu su prebacili na većinu u koaliciji šestorice, »perući ruke« od velikih mirovina, paušala, besplatnog prijevoza i sličnog. Demagogija sigurno nije strana politici, što je čini se i ovoga puta dobro iskorišteno. Naime, pravo na sumnju daje činjenica da se iste stranke nisu pobunile na tekst toga zakona na sjednicama saborskih odbora. »Pobuna« je uslijedila iz redova svih stranaka i pozicije i opozicije, samo na prvopredložene privilegije, koje su potom bitno ograničene amandmanima SDP-a i HSLS-a, ali prijedloga za odgađanje zakona nije bilo. To je razlog da se posumnja u iskrene namjere onih koji su uz propriličnu količinu »dramoleta« u srijedu uvjeravali ostatak sabornice u suvišnost tog zakona.
Očito, računalo se da će se oni koji vjerno prate saborske sjednice brzo suglasiti s Kramarićevim, Pusićkinim i Debeljuhovim ocjenama, izrečenim u vezi s privilegijima zastupnika. Naime, pogled na poluprazne klupe zbog koji se ne mogu izglasovati ni raspravljeni zakoni, najbolje potvrđuju da takve rasprave padaju na plodno biračko tlo, što vješti političari, a to spomenuti nedvojebeno jesu, znaju dobro iskoristiti. (Goranka Jureško)