ZAGREB - Nastup Dobroslava Parage na trećem Dnevniku, u trajanju od osam minuta precizno su izmjerili šokirani Đapićevi ljudi, označio je njegov konačni izlazak iz političkih katakombi. Još jučer je organizirao konferencije za novinare na koje nerijetko nije došao niti jedan predstavnik medija, a u srijedu je u glavnoj informativnoj emisiji, na zgražanje vodstva HSP-a, dobio priliku objašnjavati kako će uskoro ponovno preuzeti tu stranku.

“Očistit ću je od neofašizma”, zaprijetio je osokoljen rješenjem Upravnog suda o poništenju odluke Ministarstva uprave iz 1993. godine kojim je Đapić ovlašten kao zastupnik HSP-a. Za Paragu više nema nikakvih dilema, kada Ministarstvo pravosuđa obnovi postupak u kojem će mu biti priznat status stranke u sporu, za šezdeset minuta će, kaže, dokazati da je upravo on jedini legitimni vođa HSP-a. U pitanju je, dakle, samo formalnost. No, Đapić, barem tako javno govori, uopće nije zabrinut i ne pada mu na pamet da stranku, odnosno, njezino ime uskoro preda mrskom protivniku. “Drago mi je da je Paraga dobio šansu da u novom postupku zastupa svoje interese, ali taj se postupak nas nimalo ne tiče. Za HSP sve je završeno saborom u Kutini 1993. kojeg je Ustavni sud proglasio posve legalnim. Podsjećam, u to je vrijeme na čelu suda bio Jadranko Crnić i volio bi vidjeti tko će dovesti sumnju stručnost i poštenje tog uglednog suca”, Đapićev je ključni argument i mora se priznati on ima priličnu specifičnu težinu. Na Ustavni sud je i predsjednik Tuđman svojedobno imao znatnih prigovora, misleći kako ta institucija nije dovoljno hrvatska pa su zato i neke njezine presude išle kontra državnih interesa. Primjerice ona o postojanju duga prema umirovljenicima.

Paraga, međutim, trenutno ne mari za pravne finese jer predugo je boravio na margini političkih zbivanja da bi se osvrtao na takve efemernosti. Od kada se prije osam godina razišao s Đapićem ništa mu nije polazilo za rukom. Sebe je proglasio jedinim istinskim oporbenjakom “Tuđmanovom krvavom režimu”, a mizerne izborne rezultate isključivo je pripisivao činjenici da su ga mediji ignorirali, uvjeren je, po nalogu samog Tuđmana. “Da mi je dobiti malo vremena na HTV u birači bi vrlo brzo spoznali tko jedini može parirati HDZ-u”, slao je proročke poruke iz svojeg turobnog sjedišta u Šenoinoj ulici. Za života pokojnog predsjednika nisu, naravno, dolazila u obzir Paragina gostovanja na državnoj dalekovidnici, osim onog jednog sata rezerviranog za svaku od stotinu stranaka sudionica na izborima. Tuđman je, navodno na sjednici VONS-a, izjavio “radije ću prihvatiti sankcije za Hrvatsku nego da Paragi vratim HSP”. Jedini uspjeh HSP 1861 je ostvario 1995. kada im je tadašnja opozicija, pod motom svi koji žele protiv HDZ-a mogu s nama, prepustila jednu izbornu jedinicu na izborima za zagrebačku skupštinu. Izvjesna Ana Abdel Malik na taj je način postala gradskom vijećnicom Paragine stranke, ali samo zakratko. Prešla je u HND čim su se zakomplicirale stvari oko oporbenih gradonačelnika.

Paraga je, pak, nastavio borbu sam protiv svih, ne štedeći pritom niti jednog aktera na hrvatskoj političkoj sceni. Uz Tuđmana, omiljena mu je meta bila šestorka u kojoj nije vidio ništa drugo nego nastavljače tuđmanizma drugim sredstvima. “Neki su njihovi čelnici krvavi do lakta”, grmio je plašeći Hrvate da se nalaze u zatvorenom krugu iz kojeg nema izlaza. Trebala je, međutim, samo jedna odluka Upravnog suda i Paraga je već promijenio priču. Hvali ministra Ivaniševića, politiku prema Haagu, a ako mu se pruži prilika, nova će vlast sigurno čuti još puno toga lijepoga na svoj račun. “Račanu je sada sigurno mnogo lakše kad ga podržava Paraga”, ironično je primijetio Đapić. Kome će od dvojice pretendenata pripasti, za one kojima je Hrvatska uber alles, magična tri slova HSP vjerojatno nećemo skoro doznati, pa valja očekivati da će Đapić i Paraga ponuditi javnosti još zanimljivog materijala.