Da hrvatska javnost nije već oglušila na razne štrajkove i prosvjede, prošli tjedan ostala bi šokirana postupkom premijera Ivice Račana. Šef hrvatske Vlade, sjetimo se, usred redovite sjednice svojeg kabineta najavio je mogućnost da osobno u ime Vlade organizira prosvjed poreznih obveznika. Prema njegovoj ideji, porezni obveznici na čelu s Račanom prosvjedovali bi protiv onih koji netransparentno i suvišno troše njihov novac, prikupljen u proračun.

Premijer Račan nije se upuštao u detaljiziranje i obrazlaganje svojeg nauma jer je sigurno da taj naum neće i realizirati. Njegove riječi bile su očito upozorenje korisnicima državnog proračuna, umotano u dobru dosjetku. No, budući da je Račan predsjednik Vlade i k tome ipak jedan od najozbiljnijih hrvatskih političara, njegov postupak nije za pohvalu. I premijer ima pravo našaliti se, ali svoje dosjetke ne bi smio instalirati kao Vladinu politiku.

Pogotovo ne u naelektriziranoj situaciji među radnicima, u kojoj već pojedini štrajkovi i prosvjedi imaju više političku nego socijalnu pozadinu. Sučeljavati građane i pozivati iz Banskih dvora jedne protiv drugih može se svesti pod staru prokušanu formulu 'zavadi pa vladaj'. Pojedini sindikati već su poručili šefu Vlade da se ostavi tuđeg posla. S njima se treba složiti te Račana upozoriti da organiziranje prosvjeda spada u djelokrug rada sindikalnih lidera.

A da Vlada sve češće bira krivi put za ostvarenje svojeg programa "novi smjer", pokazao je na istoj sjednici i vicepremijer Slavko Linić. Kao kakav javni tužitelj, Linić je iz ministarske fotelje optužio menadžment hrvatskih brodogradilišta za nerad, neposlušnost i kriminal. Opet neprimjereno članu Vlade koji je nadređen tom istom menadžmentu, jer je riječ o državnim brodograditeljima. Bez konkretnih primjera kriminala i zloporabe dužnosti, Linić je tako unaprijed osudio tucet direktora, gotovo na isti način na koji je to znao raditi njegov prethodnik Škegro.

Nije nam namjera braniti direktore brodogradilišta jer je sigurno da ne rade dobro svoj posao s obzirom na poslovne rezultate. Vjerojatno je istina da su prakticirali i sumnjive radnje tijekom nabavki roba i usluga za svoje kompanije. Posve je točno da brodogradilišta nisu restrukturirali i prilagodili tržišnim uvjetima poslovanja. Uostalom, činjenica što se nitko od prozvanih direktora nije želio javno očitovati o optužbama i odbaciti ih, govori da svi imaju putra na glavi i sumnjive repove.

Ali, za svoj rad oni odgovaraju samo i isključivo vlasniku, a to je država tj. Vlada, koja ih uvijek može smijeniti i kazniti za loše učinjeno. Umjesto toga, Linić ih je najprije javno osudio i pripremio teren za smjenu. Kao što je prije nekoliko tjedana javno osudio direktoricu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koju je Sabor prošli tjedan potom i smijenio. Pa i sada, umjesto smjene, Uprava 3. maja dobila je jamstvo Vlade za novo zaduženje vrijedno desetke milijuna dolara.

Isti oni porezni obveznici, koje je premijer Račan pozivao na prosvjed, trebali bi upitati Vladu zašto je sama ugrozila njihov novac garantirajući njime kredit koji će uzeti kriminalna i loša Uprava 3. maja? Sve smo češće svjedoci toga da Vlada jednostavno ne zna protumačiti svoje postupke i namjere, a njezini članovi nepromišljeno istupaju u javnosti.