Poslanica kao početak kohabitacije?

Ako je suditi po poslanici predsjednika Mesića i reakciji predsjednika Vlade Račana, premijer i šef države opet su u idiličnim odnosima, iako je medeni mjesec već davno prošao. Znači li to da su Račan i Mesić našli modus vivendi, da su se konačno navikli na malu kohabitaciju (dakle, sustanarstvo) u kojoj svatko radi svoj posao, bez sukoba interesa i ovlasti?
Predsjednik Mesić pozvao je sve političke snage u zemlji da podrže Vladu u nastojanju da ojača pravnu državu i od Hrvatske napravi zemlju sigurnosti i blagostanja. Osim toga, Mesić je prepustio Vladi da samostalno vodi gospodarsku politiku, jer je to područje na kojem se uglavnom gubi, pogotovo kad je stanje u gospodarstvu onakvo kakvo je trenutno u Hrvatskoj.
Mesić zato daje potporu Vladi, ali ne želi preuzeti odgovornost za njezine poteze, vjerojatno i zato, jer uspjeh - nije zajamčen.
Osim toga, ostaju neriješeni problemi u vezi s ustavnim promjenama, posebno kad su u pitanju uloga premijera i Predsjednika u kontroli represivnog aparata, dakle vojske, policije i obavještajnih službi.
Iako se Mesić u poslanici složio da treba provesti ustavne promjene, nije izrijekom rekao da se zalaže za parlamentarnu demokraciju što je, podsjetimo, bio motto njegove predizborne kampanje.
Ako se Mesićevo stajalište može razumjeti (iako ne i opravdati), jer nitko se ne želi samo tako odreći snažnih poluga vlasti, Račanovo neinzistiranje na brzim i temeljitim ustavnim promjenama prema parlamentarnoj demokraciji ima sasvim drugu pozadinu.
Naime, u tromjesečnom nadmetanju Pantovčaka s Banskim dvorima, predsjednik Mesić je vještije manevrirao i stekao početnu prednost koja će mu jamačno pomoći sačuvati više ovlasti, nego što mu je to prije samo dva mjeseca Račan želio ostaviti.
Možda su u tom raspletu bili presudni zagrebački izbori na kojima je premijerov SDP dobio znatno manje, a Predsjednikov HNS znatno više od očekivanoga. Uostalom, neki analitičari vide u imenovanju novog ravnatelja HIS-a još jednu Mesićevu pobjedu nad Račanom.
Zato i uzajamnu izmjenu komplimenata ipak treba shvatiti kao privremeno zatišje, jer Predsjednik i premijer još nisu ni prbližno raščistili svoje odnose. Naprotiv, obojica još žele biti prvi u državi, pa će netko od njih dvojice, kad završe ustavne promjene, ipak ostati nezadovoljan...