Antu Đapića baš je briga kako su se osjećali Srbi nakon što je on napustio Vukovar, poslije još jednog vehementnog govora u kojem im je poručio da ga se čuvaju kad dođe na vlast. Štoviše, bilo bi mu drago da su se Srbi makar malo uplašili upućenih im prijetnji. Time bi “Krik s Ovčare” u potpunosti opravdao očekivanja organizatora, jer okupivši nekoliko tisuća ljudi, djelotvorno su, eto, pokazali da u Hrvatskoj ipak postoji snaga koja će stati na kraj tim Srbima.

Vukovarsko općinsko državno odvjetništvo nije oklijevalo. Već su u srijedu zatražili od policije da ustanovi što je točno izrečeno dan prije, nakon čega će utvrditi ima li elemenata za njegov progon. Naravno, pri tome se neće baviti Đapićevim sofisticiranim naknadnim razlikovanjem dobrih i loših Srba nego onim što je u utorak izgovorio, ponesen euforičnom atmosferom. Neće praviti niti političke analize o šansama HSP-a da pobijedi na izborima i tako dođe u situaciju realizirati svoje “jao vama”. Kazneni zakon je jasan - za prijetnje i uznemiravanje većeg broja (ljudi, op.a.) predviđena je zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine. Đapić bi, stoga, već trebao razmišljati o angažiranju odvjetnika bez obzira na zastupnički imunitet.

Samo neovisno o tome kakav će epilog imati pravaški vukovarski dernek uz pjesmu i vijorenje hrvatskih zastava, ostaje činjenica da su hrvatsko-srpski odnosi ponovno bitno pogoršani. “Vukovar izmiče kontroli”, upozorava Vesna Škare-Ožbolt i vlasti bi se, zbog njezinog dobrog poznavanja tog područja, morale zamisliti nad tom procjenom. Račanova je Vlada održala sjednicu u Vukovaru, ali se na njoj nije progovorilo o međunacionalnim odnosima. Hrvati su s pravom očekivali da će se osuditi trganje tek zasađenih čempresa u spomen na hrvatske policajce poginule u Borovom Selu 1991. godine, kao i još neki incidenti na njihovu štetu. No, premda opravdano brza u osudi veljunskih događanja, Račanova Vlada nije pokazala jednaki senzibilitet za srpske provokacije u Vukovaru. Čak se niti predsjednik Mesić, poslovično spreman za komentare svake vrste, nije oglasio. A 12 čempresa ima za Hrvate istu težinu kao za Srbe spomen-obilježje u Veljunu i nije zato iznenađujuće što ih se veliki broj odazvao na Đapićev skup.

Valja, međutim, priznati da Vladi nije lako. Dok u dobrom dijelu oporbe prevladava mišljenje da su ovi novi, kako se navodno izrazila Snježana Tuđman “i gori od četnika", Milorad Pupovac ih optužuje za nedostatak tolerancije prema srpskim zahtjevima i usput žali što je vlast u Srbiji digla ruke od Srba u Hrvatskoj. Ista ona vlast kojoj je na čelu Slobodan Milošević kojeg mase proklinju da se ubije i tako spasi Srbiju.