Hrvatski premijer nije propustio priliku da, zajedno sa Slavkom Linićem, sjedne na bicikl i makar se kratkotrajno pridruži proljetnoj biciklističkoj turi Bavarskog radija i televiziie. Malo je vjerojatno da je glavni razlog tome Račanov sportski nerv kao rekreativca tenisača. U trenutku kada je prihvatio poziv da “nagazi” pedale bicikla znao je da će njegova žuta majica zasjati na ekranima njemačke televizije. Njemačkim gostima, koji već sada ponovo hrle na hrvatski dio Jadrana, može samo goditi da Hrvatska ima “normalnog kancelara” koji se ne libi s njima podijeliti trenutak odmora. Račan kao propagator turizma moguće privuče i ponekog kolebljivog Nijemca koji do jučer još nije bio odlučio kamo Ijetovati.

No, Račan je uspješno vozio “bicikl” i u Uvali Scott. I prije suočavanja s dvjestotinjak najeksponiranijih stranačkih aktivista znao, je što ih muči, koja pitanja njemu i ostalim čelnicima stranke kane postaviti. Gardom iskusnog političara umnogome ih je preduhitrio, uvjeravajući ih da ništa strašno nema u tome da ga trenutno vide kao boljeg predsjednika Vlade nego stranke. Jer, nacionalni interes traži žrtve. Da bi naposljetku u pobjedničkoj “žutoj majici”, po završetku skupa, u nedjelju oko 13 sati otišao u Zagreb. Neke je uvjerio, neki su ostali skeptični, ali svi zajedno prisiljeni su i dalje razmišljati o stranci i njenim interesima, vladajućoj koaliciji i koalicijskim partnerima, nacionalnim i lokalnim interesima.

Demokracija je vraška stvar. Ako je želiš prakticirati i popularizirati svakim ti danom postavlja nova pitanja i otvara nove dileme. A u zemlji s problemima kao što ih ima Hrvatska tih je pitanja još i više. I, naravno, nisu ekskluziva samo jedne stranke ili jednog čovjeka.