Fiktivni gradonačelnik - tako malobrojni pripadnici marginalnog Čabrijanovog i Čubrićeg HDC-a posprdno nazivaju mr. Vojka Obersnela, aktualnog riječkog gradonačelnika koji je na to mjesto došao zamijenivši, to valjda svatko zna, Slavka Linića nakon njegova odlaska u Vladu. HDC-ovci pritom zlobno aludiraju na činjenicu da je Obersnel samo privremena Linićeva zamjena do skorih lokalnih izbora, smatrajući kako on praktički na čelu Grada i ne čini ništa drugo nego provodi politiku bivšeg gradonačelnika Linića, ostajući i danas njegova produžena ruka i “metla” u Rijeci.

Naravno da takve ocjene nije ugodno čuti, kao što nije ugodno, iako se možda na prvi pogled tako čini, ni provoditi od ranije zacrtanu politiku svog prethodnika, pogotovo ako imaš vlastite političke ambicije i želiš se pred javnošću predstaviti kao nova figura riječke političke scene. A da Vojko Obersnel ima takve želje, to nije tajna. On, naime, već nekoliko godina čini sam vrh riječkog SDP-a i uz Linića, Denonu, Komadinu i Šepčića glavni je kreator ovdašnje politike trenutno najsnažnije stranke u državi. Njegovo ime novinari su zapazili nedugo pred prošle lokalne izbore, a da za politiku i javni nastup ima talenta najbolje se vidjelo u predizbornoj kampanji '97. kad je na jednoj relativno monotonoj i uobičajeno parolaškoj javnoj tribini u Delnicama svojim radiofoničnim glasom, uz živog Linića i Račana koji su to gledali sa strane, podigao na noge cijelu dvoranu i pobrao pljesak kojeg se ni danas ne bi posramio.

Tad je bilo jasno da je riječki SDP dobio novog dragocjenog čovjeka u svojim redovima (iako nije sasvim jasrto je li Obersnel '90., kako je sam napisao, doista tek ušao u SDP ili svoju stranku ne smatra nasljednikom bivše partije), no sve do prije nekoliko mjeseci zacijelo nikome u toj stranci, kao ni u partnerskim strankama u Rijeci, ali ni samom Obersnelu nije ni padala na pamet mogućnost da već 2000. godine Obersnel postane prvi čovjek Rijeke, grada koji je značajno pomogao političkom proboju SDP-a na državnoj razini.

Ipak, naš novi gradonačelnik - koji bi na tom mjestu mogao ostati još godinu dana, s obzirom da će lokalni izbori biti redovni, i održat će se tek u svibnju ili lipnju 2001. ima jednu veliku manu. Nije da se ta mana ne može izliječiti ili promijeniti, može, no za to je potrebno dugogodišnje političko iskustvo, koje Obersnel tek stječe. On, naime, vrlo osjetljivo i uvredljivo reagira na javne kritike političkih suparnika i medija, a da je doista tako potvrđuje njegova vlastita najava da će sudu tužiti predsjednika riječke Akcije socijaldemokrata, inače novinara “Arene”, Damira Konestru, i to samo zato što je ovaj “na sitno” provocirao SDP izjavivši kako besplatna vožnja gradskim autobusima za 1. maj na Ronjge, u organizaciji te stranke, nije bila plaćena Autotroleju. Usput rečeno, Obersnel je tužbu za Konestru najavio na pressici koju je sazvao kao gradonačelnik Rijeke, a ne čelnik SDP-a, što mu se također može zamjeriti, a što jasno pokazuje koliko se u stanju razljutiti radi samo jedne male političke provokacije još manje stranke, kakva je ASH.

No, Obersnel je ljut i na medije, među ostalim i na naš list. Kratak fitilj njegova strpljenja pokazuje i činjenica da je zbog nekih napisa na ovim stranicama najprije želio reagirati pismom kao običan čitatelj, što je u posljednje vrijeme nekoliko puta i učinio, no kad je vidio da njega i gradsku upravu ne kritiziraju samo novinari, već i brojni politički suparnici iz gradske opozicije koju trenutno značajnije od HDZ-a čine IDS, HSS i ASH, Obersnel je jednostavno sazvao konferenciju za novinare. Na njoj se osvrnuo na sve, doslovce sve, napade koji su proteklih dana išli u njegovu smjeru.

Da se pritom ozbiljno razljutio, dokazuje činjenica da je naš list nazvao neozbiljnim investitorom, premda je kasnije priznao da je sve u odnosu ove kuće i Grada učinjeno prema odredbama ugovora koji su obje strane uredno potpisale, dok je nenamjensko trošenje novca u visini od preko 25 milijuna kuna u proračunu za prošlu godinu, koje je potvrdila državna revizija, ocijenio, doduše, kao ponašanje mimo odredba nekih zakona, ali ne i kao ponašanje koje bi podlijegalo kaznenom progonu bilo kojeg aktera tih događaja. Time je praktički potvrdio ono što su mu IDS-ovci javno zamjerili - da gradska uprava možda ne snosi kaznenu odgovornost, ali moralnu i političku svakako da.

Pritom je svima jasno kako mr. Obersnelu danas nije lako vaditi iz vatre kestenje koje je zapalio bivši gradonačelnik Linić, s obzirom da se radi o raspravi o proračunu za prošlu godinu. No, da uvaženi gradonačelnik u svojim obranaškim javnim istupima, neprimjerenim jednom iskusnom političaru i šefu gradske uprave, nije sam, pokazuje činjenica da je jučer istu vrst “presice” sazvao najjači postav lokalnog SDP-a, uključujući i potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Obrušlli su se na sve natruhe gradske oporbene politike, premda se uglavnom radi o strankama slabog rejtinga na ovom području, a što već postaje pomalo čudno znamo li da se radi o političkim čelnicima s dugogodišnjim iskustvom u odnosu s medijima i javnošću.