Nije jednostavno ni lako držati na okupu jednu heterogenu šestorku u kojoj su stranke različitih izbornih težina, dijelom i različitih opredjeljenja, a svakako i raznih ambicija njihovih eksponenata. Nije to lako ni u Italiji, ni u Sloveniji, pa nema razloga da drukčije bude u Hrvatskoj. Naravno, umješnost vođe ili vođa koalicijskog tima da u ime zajedničkih ciljeva održi konsenzus vrlo je bitna. Za sada, u hrvatskom primjeru, premijer Ivica Račan uspijeva u tome. Iako se ni u javnosti ne kriju neke razmirice i disonantni tonovi, a u tajnosti vjerojatno ima toga puno više, šestorka se i nakon četiri mjeseca nekako drži na okupu. Doduše, uz povremene “izlete” važnih ljudi nekih stranaka - prvenstveno iz tzv. porečke skupine (IDS, LS, HNS), te “špotanja” iz samih vrhova velikih - pobjedničke koalicije SDP-a i HSLS-a.

I posljednjih će dana čelnici potonje “osovine” upozoravati, javno, da ne prihvaćaju napade na koaliciju koji dolaze iz nekih stranaka-članica. “Imamo unutar šestorice dijelove stranaka iz kojih dolazi najžešća kritika Vlade i vladajuće politike u parlamentu. Kao da oni nisu u vladajućoj koaliciji”, reći će Račan u nedavnom intervjuu u našem listu, napominjući da ne bježe “od otvorenog razgovora o tome što činiti u rješavanju najkrupnijih problema, ali tražimo da se koaliciji pomaže bez ostataka”. Iako to “smrdi” na staru unutarpartijsku disciplinu, premijer i šef SDP-a napominje da i on podržava neke prijedloge Vlade s kojima se osobno nije slagao, jer “kako inače djelovati koalicijski i efikasno u isto vrijeme?”, te napominje kako je “ovdje riječ o onima koji sebi prisvajaju elegantnu poziciju: biti u koaliciji, a kada misle da to odgovara njima ili njihovom imidžu u javnosti - napadati vlastitu koaliciju”.

Na konkretno pitanje novinara potvrdit će da među “najžešće u brzopletoj osudi strateški najvažnijih odluka Vlade i poteza vlasti” ubraja Damira Kajina, IDS-ovog saborskog zastupnika, “ali ima toga još”.

Naravno da “toga ima još”, jer dovoljno je sjetiti se žestokih riječi IDS-ovog zastupnika Valtera Drandića i ministra Ivana Jakovčića u slučaju Istarske banke, ili Jakovčića oko moguće naplate cestarine na Istarskom ipsilonu. Tu su i neke prijeteće izjave HNS-ovog ministra Radimira Čačića prilikom donošenja proračuna, a ne treba zaboraviti ni na “divergencije” na relaciji Vlada i Pantovčak, gdje sjedi predsjednik države izabran iz koalicijskih redova. I visoko pozicionirani liberal Zlatko Kramarić (u duetu s Kajinom) ima prema Vladi kritički intonirane press-konferencije. Ima i drugih, čak ideoloških disonanci poput, najblaže rečeno, upitnog govora HSLS-ovca Baltazara Jalšovca na blajburškoj komemoraciji.

“Kajin sigurno neće šutjeti”, kaže za sebe prozivani “prozivač” Vlade. “Savjest i ruke su mi čiste”, nastavlja, “a mi nismo izabrani da šutimo. Mislim da treba dobronamjerno upozoravati na to što se dešava oko nas i kako građani razmišljaju i doživljavaju izvršnu, a i predstavničku vlast. Ne tvrdim da drugi ne znaju kako ljudi žive i razmišljaju, ali ponekad neki ne žele dovoditi u pitanje svoj saborski komoditet”.

Kajin naglašava da bezrezervno podržava Vladu. “Moja podrška ni u kojem slučaju nije upitna i uspjeh ove Vlade je i moj uspjeh, a njezin neuspjeh bio bi i moj osobni moralni, politički i ljudski debakl. Moji istupi usmjereni su na to da se izmijeni i popravi neka odluka. Mi možemo šutjeti, ali time problem neće biti riješen i nećemo ga učiniti nepostojećim. Mislim da svi mi koji participiramo u vlasti moramo biti svjesni da građani postaju nestrpljivi. Jedan od riječitih pokazatelja je i apatija sa zagrebačkih izbora”, upozorava Kajin.

On smatra da se Vlada nalazi u procjepu između enormnih teškoća i nemogućnosti zadovoljavanja velikih potreba, te na koga prebaciti teret izlaska iz krize - na gospodarstvo ili na građane. “Mnogi ljudi u ovoj zemlji su gladni. Prema izračunu sindikata, četveročlanoj obitelji za mjesečno preživljavanje treba 5.200 kuna i svaki udar na standard postaje neizdrživ”, kaže Kajin. Nadalje, Kajin veli: “Nismo ponudili jedan jasan antirecesijski program koji bi mogao mobilizirati građane Hrvatske, pa bi ovih drugih sto dana Vlade i dugo, toplo ljeto trebalo iskoristiti za ponudu takve vizije koja će pokrenuti iz letargije gospodarski sustav i građanima pružiti nadu. U protivnom ćemo se suočiti s jako 'toplom' zimom 2000./2001. i trgovima prepunim nezadovoljnika”.

Na pitanje nisu li ipak njegovi kritički nastupi kontraproduktivni za suradnju šestorke, IDS-ov zastupnik i stranački potpredsjednik odgovara da vjeruje u projekt šestorke, te pita kojim je postupcima doveo u pitanje vjerodostojnost šestorke, ali zaključuje: “Meni je najbitnije da ljude mogu mirne savjesti pogledati u oči. Ponekad mi je sva politička pragma po strani. Daleko mi je bitnije mišljenje običnih ljudi, koji su jedino mjerilo stvarnoga stanja, nego kolega u Saboru ili izvršnoj vlasti. Ako se svi moramo ponašati kao nekad, da smo 'svi jedna partija', onda to nije u interesu ni ove Vlade, ni parlamentarnog života, niti hrvatske demokracije”, tvrdi Kajin.