Gotovac: Šestorica nisu narodna fronta, pa da nam Račan i Budiša diktiraju što ćemo govoriti

ZAGREB, 8. lipnja - Predsjednik Liberalne stranke (LS) Vlado Gotovac najavio je da će podnijeti ostavku na mjesto predsjednika LS-a na predstojećem saboru stranke. Gotovac u razgovoru za Vjesnik govori o tome i o drugim aktalnim pitanjima hrvatske političke scene.
• Koji su Vas razlozi naveli da ponudite ostavku?
- Postoji čitav niz razloga, a osnovni je moj osjećaj da je došlo vrijeme da netko drugi preuzme stranku s obzirom na to da sam ja ne samo dugo bio u vodstvu stranke nego sam i u godinama kad se teško ispunjavaju svi zahtjevi koji se postavljaju pred čelnika. Gotovo svakodnevno se putuje, treba obavljati čitav niz administrativnih poslova i intervencija, što zahtijeva stalnu pokretljivost i nazočnost na različitim mjestima, a ja više nisam u godinama kad se to lako radi.
• U kakvom stanju ostavljate stranku svom nasljedniku?
- Mislim da mu ostavljam stranku u vrlo prosperitetnom stanju budući da sam duboko uvjeren da vrijeme koje dolazi radi upravo za LS.
• Tko su mogući nasljednici? U javnosti su se spominjala različita imena - od Zlatka Kramarića i Bože Kovačevića do Mladena Vilfana.
- Da, spominje se dosta imena, ali budući da još nije pristigla nijedna službena prijava, o tome je teško govoriti.
• Govorilo se da podržavate sadašnjeg potpredsjednika Zlatka Kramarića.
- Nitko nije podnio prijavu, pa zato ne mogu nikoga ni podržati niti odbiti!
• Kako komentirate učestale kritike iz SDP-a i HSLS-a da se LS, kao ni HNS i IDS, ne mogu odlučiti jesu li stranke na vlasti ili u opoziciji? Optužuje Vas se da tom kritikom zapravo pokušavate prikupiti političke poene.
- Mi smo organski dio sadašnje vlasti, jer smo od prvog trenutka članovi šestorice i od prvog trenutka sudjelujemo u svim poslovima koje je tadašnja opozicija, a sada koalicija na vlasti, učinila da pobijedi na izborima. Dio tih priprema za izbore bilo je i stvaranje zajedničkog programa koji je sada program Vlade. Naravno da u njemu nisu navedeni svi postupci koji će biti potrebni da se on ispuni. To je pri njegovu donošenju bilo nemoguće. Čitav niz pitanja koja sada susrećemo, onda se nije ni postavljalo. U tim okolnostima, kad šestorica svakodnevno moraju odgovarati na nova pitanja i pristupiti nizu različitih društvenih činjenica, razumljivo je da se i oni koji o tome trebaju odlučivati razlikuju u procjeni tih činjenica i načina na koje treba odgovoriti. Zato je razumljivo da šestorica na sastancima na svim razinama nastoje doći do zajedničkog i djelotvornog odgovora. Dakle, riječ je o vrlo dinamičnoj i različitim interesima vođenoj politici u kojoj je neizbježno postojanje različitih procjena, glasova i nastojanja. Mi nismo jedinistveni u smislu nekakve narodne fronte. Mi smo zajednica koja je pristala na to da, stvorivši određene zajedničke ciljeve, sudjeluje u njihovu ostvarivanju i za to snosi punu odgovornost. Naravno da se, kad se rješavaju praktična pitanja, ponekad događa da napravimo neki korak koji nije posve usklađen i to se ne da izbjeći.
• Može li to dovesti do raspada Vlade?
- Dramatizirati takve činjenice znači tražiti jednu potpuno iracionalnu pokornost u kojoj će netko odlučivati, a drugi klimati glavama. To je nemoguće, osim, ako se odlučimo za to da ponovo imamo jednoumlje u bilo kojem pogledu. Imati zajedničku Vladu, ne znači u svakom trenutku govoriti i misliti isto ni imati iste ocjene. Zato ne vidim razloga da se povremena različitost stajališta dramatizira ili da se u njoj nalaze bilo kakvi razlozi za uzbunu ili proricanje kraja koalicijske Vlade. O tome nema ni govora! Pogledajte činjenice, koje najbolje pokazuju kako funkcionira uprava. Na primjer, LS još nikad nije inzistirao ni na jednom amandmanu ili drukčijoj formulaciji zakona koji je predložila Vlada. Također, nikad nismo odbili glasovati za zakon, ako naše sugestije nisu bile prihvaćene. Sve je to dokaz da koalicija demokratskih i međusobno različitih stranaka funkcionira. Nitko ne smije ni pomisliti da koalicija oduzima pravo zastupnicima da kritiziraju neke formulacije ili odredbe zakona o kojima prethodno nisu bili ni konzultirani. Prema tome, ne može se reći da jedan čovjek svojom kritikom nanosi štetu zakonu ili koaliciji zato što ima različito mišljenje od fomulacije za koju nije bio ni konzultiran. On ne čini ništa suprotno prethodno dogovorenom stajalištu.
• Znači li taj nedostatak konzultacija da SDP i HSLS, kao dvije najjače stranke, rade previše na svoju ruku?
- Ne! To samo znači da oni koji nose veći teret u poslovima, a za to su se i borili i dobili povjerenje građana, ponekad misle da je nositi veći teret ujedno i pravo da se drugima u izvjesnom smislu dirigira. O tome nema govora. Tko je dobio više, taj i odgovara više, ali to nikako ne znači da ostali nisu sudionici svega i da nemaju pravo u svemu sudjelovati.
• Kako komentirate sve češće pojave različitih radikalizama, posebice desnog?
- Očito je da se desnica još nije pomirila s porazom i to se vidi i u saborskim raspravama i u nemiru onih koji žive na rubu političkog života. Razlozi su isti. Oni s ruba života, koji su vjerovali da će im desnica koja vlada pružiti politički probitak, danas tu nadu nemaju, ali ipak si žele omogućiti opstanak. Desnica, koja je dugo i po svojoj volji vladala zemljom, vrlo se loše osjeća u opoziciji. HDZ se ne snalazi i još ne može shvatiti da više ne upravlja zemljom. To se najbolje vidi u raspravi o prošlom razdoblju, gdje on optužuje novu Vladu za loše gospodarsko stanje, kritizirajući je zašto to ne promjeni, a pomalo i zato što je sve uopće tako, posve nestvarno, ali politički vrlo efektno. Zato i ne čudi što u Saboru sada slušamo gotovo poetske govore o sudbini Hrvatske, koji su u rasponu od ratoborne do socijalne lirike. Zato čovjek i može pomisliti da je Franklin dobro rekao jednom kritičaru: »Kakva bujica riječi, a tek poneka kap misli!«
• Politički komentatori tvrde da predsjednik HSLS-a Dražen Budiša koketiranjem s desnicom želi preuzeti HDZ-ove birače.
- U doba kad sam bio predsjednik stranke, problem preuzimanja HDZ-ovih birača već je bio na dnevnom redu, čemu sam se uvijek suprotstavljao. Ne zato što sam mislio da HDZ-ovi birači ne bi smjeli promijeniti mišljenje i početi glasovati za HSLS, nego zato što sam bio uvjeren da bi za Hrvatsku bilo dobro da se birači promijene, a ne politika. Nikad nisam dopuštao mijenjanje politike samo zbog pridobivanja birača. Svi koji vjeruju u dodvoravanje biračima, čine lošu uslugu i sebi i Hrvatskoj. Birači trebaju svjesno birati prave stranke, želeći razvoj demokracije i Hrvatske.