EKSKLUZIVNO:
BERISLAV ŽIVKOVIĆ, DRŽAVNI ODVJETNIK RH, NAKON UČESTALIH JAVNIH PROZIVANJA OD MESIĆA, RAČANA I MINISTRA PRAVOSUĐA
Dajem ostavku jer ne želim biti problem državnom vrhu!

Državnog odvjetnika Republike Hrvatske Berislava Živkovića, "na zub" su uzeli ne samo premijer Ivica Račan i predsjednik Stjepan Mesić, već i ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević.
— Ministar Ivanišević jasno kaže Živković je problem, no baš izravno ne potkrjepljuje svoju tvrdnju. Veli da niste reagirali u onim slučajevima kada je to nedvojbeno trebalo učiniti?
Ta teza ministra Ivaniševića mi je vrlo bitna. On prvi put jasno i glasno kaže da rad Državnog odvjetništva nije problem, što ja dugo tvrdim. Činjenica je da je 1999., a ja sam na ovoj dužnosti od travnja prošle godine, rad Državnog odvjetništva po svim pokazateljima bio bolji od 1998. godine i prijašnjih godina.
— Ali, Ivanišević baš vas proziva?
Polako... Teza da sam ja problem, bitna je, jer i Račan me u "Novome listu" također vrlo uvijeno apostrofira.
— A Mesić otvoreno?
Da, on otvoreno. Dakle, to govori o tome da sam ja politički problem.

— Šestorka vas doživljava kao HDZ-ova čovjeka na mjestu državnog odvjetnika. Želi li vlast sada svoga stranačkog čovjeka na tome mjestu?
Upravo tako. Međutim, što se tiče HDZ-a, moram reći da ja u stranci nisam, a što i ne mogu biti po zakonu. Jesam li bio politički čovjek kad je trebalo donijeti odluku o progonu Miroslava Šeparovića, a ja to nisam učinio. To je bila hrabra odluka u jednome trenutku. Pa, osobno sam iz svog stana bio u kontaktu sa zamjenikom koji je bio pred istražnim sucem i naredio da se za Šeparovića ne predloži zadržavanje.
S ekipom ljudi sam gledao taj spis, i svi smo došli do zaključka da tu nema kaznenog djela, odnosno da treba odbaciti kaznenu prijavu. Onda, kako sam ja to nečiji čovjek? Možda nije razlog tko će doći na moje mjesto po stranačkoj liniji.
— O čemu se radi?
Ma, vidite, poslije Šeparovića, mi smo donijeli odluku i o neprocesuiranju urednika Nacionala Ive Pukanića kada su stigle prijave. Znate kakva je tada atmosfera bila, a mi smo znali nezavisno i u skladu sa strukom donijeti odluke, a mislim da se danas netko toga boji jer je "mali" očito nepredvidljiv, pa bi to u ovom trenutku moglo značiti vrlo nezgodne stvari.
Podsjećam na Ivaniševićevu tezu iz "Ferala", kada kaže "vrlo je važna osoba koja je na vrhu te organizacije" (Državnog odvjetništva op.a.).
— Stalno Vas se, dakle, napada, kritizira?
Kako bih smanjio pritisak na Državno odvjetništvo, odnosno da ono kao organizacija ne bi bilo talac zbog stalnih napada na mene, odlučio sam dati ostavku na svoje mjesto i to ću učiniti vrlo brzo.
— Tko odlučuje o Vašoj ostavci?
Državno sudbeno vijeće. Poručujem osobama iz državnoga vrha da će najkasnije koncem srpnja imati jedan veliki problem manje — Živković više neće biti problem! Ostat će neki sitniji problemi, kao što je milijun i sto tisuća neriješenih predmeta u pravosuđu s tendencijom rasta, ali vjerujem da će to gospodin Ivanišević vrlo lako riješiti čim se Živković makne.
— Znate li možda tko je kandidat šestorice za vaše mjesto? Govori li se već o njemu u kuloarima?
Govori se, ali me zapravo to uopće ne zanima.
— Osjećate li se kao žrtva neke već unaprijed, prije izbora, pripremljene kadrovske križaljke?
Ne mislim da sam žrtva. Dajem ostavku kako bi ljudi mogli na miru raditi svoj posao, da se Državno odvjetništvo stalno ne povlači po novinama, kad je već izričito rečeno da sam ja problem. Ne želim da me ljudi shvate kao osobu koja se čvrsto drži za stolac i plaću. Želim samo da ostali zaposlenici u Državnom odvjetništvu rade svoj posao bez opterećenja. Uzet ću godišnji odmor, a u tehničkom smislu jamčim da će moje mjesto do kraja srpnja formalno biti slobodno, a možda i ranije.
— Kada Ivanišević govori da niste reagirali kada je to bilo nedvojbeno, misli li možda na "Večernji list". Imam dojam da ste se očitovali o tome tek kad vas je javnost pritisnula?
Ne znam na koji je konkretan slučaj mislio. Bilo bi korektno da je nabrojio te slučajeve, odnosno moje grijehe nečinjenja. Moram podsjetiti da spise ne radim ja, već nadležni državni odvjetnici na svakoj razini, pa se ne može ni meni sve stavljati na leđa, ako se već tako misli. Prošle sam godine, čitajući novine, pokrenuo dvadeset slučajeva osobno!

— Možete li sada reći koji su to konkretno slučajevi bili?
Pa, bilo je dvadeset slučajeva. Evo, recimo, pitanje Gospića, nakon teksta u "Globusu", u ljeto 1999. godine. Zatražio sam da se taj slučaj odmah ispita. Evo, konkretno reagirao sam nakon teksta u Slobodnoj o TT banci, i rekao — dajte krenite, vidite što se to događa...
— A Večernji list?
Mi smo dobili od policije sve materijale, a ovo što smo zasad dobili, tu nemamo nekakvih dokaza. No, naravno, obrada još nije dovršena. Ne znamo kako će stvar završiti, ali ako je nekomu u interesu da tako suptilnim pritiskom prejudicira odluke, to neće proći.
— Ipak, Vi ste na "vrhu piramide"?
Da, ali samo kad postoji dvojba oko pravnih instituta, primijeniti nešto ili ne, onda se državni odvjetnici konzultiraju sa mnom ili mojim kolegijem.
— Često se čuje teza da policija nije dobro obavila svoj posao, pa potom ni Državno odvjetništvo nema na temelju čega podići prijavu?
Ministar Lučin je rekao da smo mi odbacili 40 posto prijava policije. Taj podatak, u vezi s gospodarskim kriminalom — nije točan, jer je u jednoj analizi iz listopada prošle godine taj postotak bio puno manji. Taj manji postotak znači da je policija ipak kvalitetno radila, i to je na njihovu sreću.
Ono što smo odbacili, odbacili smo zbog toga jer nema elemenata kaznenog djela. Mi smo korektiv, mi odlučujemo, i nadam se da nitko ne misli da odbacujemo kaznene prijave iz zadovoljstva ili zabave, nego upravo da čuvamo ljudska prava osumnjičenika.
Slušajte, nije u interesu progoniti nekoga da bi to poslije završilo oslobađajućom presudom, a teško je uništiti dignitet te osobe i njezine obitelji. Imamo 83 posto osuđujućih presuda što je vrlo visoki postotak.

— Zatražili ste snimke govora HOS-ovaca u Vukovaru. Prokomentirajte to?
Nisam ja zatražio, već nadležno Državno odvjetništvo. Naš je jedini cilj utvrditi što je točno rečeno, i nakon toga postoje li elementi kaznenoga djela ili ne postoje. Naš cilj nije progoniti ni HOS, a pogotovo ne hrvatske branitelje, jer sam na kraju krajeva dragovoljac Domovinskog rata, i ne pada mi na pamet biti poluga nekakvoga političkog progona.
Da bismo ocijenili postoji li neko kazneno djelo, trebamo utvrditi činjenice i držim da je ljutnja gospode iz HSP-a suvišna.

— O kojem bi se kaznenom djelu moglo raditi?
Prijetnji.
— Što se tiče prijedloga za reizbor sudaca, je li to diranje u sudačku neovisnost ili je to dobro jer bi suci tako bili svjesni da nisu tu jednom za sva vremena?
Prije svega, podržavam Udrugu sudaca u njihovu reagiranju na prijedlog da u Državnom sudbenom vijeću bude jedna trećina sudaca i dvije trećine ljudi izvan sudstva. To je nešto što nema nikakve logike.
Drugo, kao što znate, prema tom prijedlogu Ustava državni odvjetnici više uopće nisu uključeni u Državno sudbeno vijeće, prema tome ministar će, prema novome nacrtu zakona, izravno imenovati čelnike državnih odvjetništava, što nije konzekventno rješenje zbog toga jer ta rješenja u Europi već postoje.
No, ona su tamo dovedena u jedan sklad, pa je Državno odvjetništvo u pojedinim državama direktno pod ingerencijom ministra pravosuđa s puno većim ovlastima. Ovdje se staje na pola puta, i čini se da se nešto hoće zamaskirati.
Međutim, moj prijedlog koji sam poslao Ministarstvu ide za tim da se osnuje Državno odvjetničko vijeće koje bi se sastojalo samo od državnih odvjetnika koji bi imenovali državne odvjetnike, a glavnog državnog odvjetnika bi potvrđivao Zastupnički dom Sabora, s obvezom da on podnosi godišnje izvješće. Po meni to bi bio najčišći model koji bi jamčio neovisnost Državnog odvjetništva.
— Što se tiče Ahmića, sad se već traže konkretne osobe, navodni počinitelji zločina. Što na tom planu čini Državno odvjetništvo?
Državno odvjetništvo je pretrpjelo kritiku od ministra Ivaniševića da se koleba. Međutim, zanimljivo je da smo mi glavne materijale dobili prije desetak dana.
Drugo, onaj poznati dokument koji je iscurio u javnost nije nam dostavljen, a valjda bi bilo logično da je dostavljen i Državnom odvjetništvu.
— Dokument koji je vezan uz Miroslava Tuđmana?
Da. Ivanišević kaže da bi "trebalo provesti čitavu istragu, ali je to u ovom slučaju manje važno". Međutim, gospodin Turek iz SZUP-a rekao je u intervjuu "Nacionalu" da je SZUP bio vrlo blizu uhićenju tih osoba, ali da je pojava tog dokumenta to onemogućila. A, za ministra je nevažno na koji je način to iscurilo u javnost? To ja ne mogu shvatiti?!
Nama se prigovara kolebanje, a što bismo mi trebali napraviti kad su se pojavili materijali u javnosti prije nego smo mi i znali za njih, i još se nitko iz državnog vrha ne želi baviti time kako su se pojavili u javnosti?!
— Je li moguće politički dogovarati mjesto suđenja ako dođe do uhićenja osumnjičenih za zločin u Ahmićima?
Stručno gledano, ako su na teritoriju Hrvatske, oni mogu biti suđeni za ratne zločine u Hrvatskoj, čak ako i nisu hrvatski državljani. Ako budu uhićeni u Bosni, a u isto su vrijeme hrvatski i državljani BiH, može im biti suđeno u Bosni, a mogu biti izručeni i Hrvatskoj.
Ako su u Hrvatskoj, a hrvatski su državljani, ne mogu biti izručeni Bosni, nego samo Haagu slijedom zakona o suradnji s Međunarodnim sudom, ili suđeni u Hrvatskoj. Sve zavisi o tomu gdje će biti uhićeni.
— Koliku pravnu težinu imaju objavljeni stenogrami. Mogu li oni biti dokazom?
Bitno je utvrditi njihovu autentičnost. To je ključna stvar.
— Što dokazuje autentičnost?Naravno, snimka. Eventualno bi se moglo dokazivati putem svjedoka, no to je teži problem, jer će akteri dokazivati da to nije autentično. To je faktično pitanje, i to treba sud utvrditi.
Pitanje je je li to dopušten dokaz prema Zakonu o kaznenom postupku. Ako osobe nisu znale da su snimane, onda to ne bi bio dokaz, a ako su znale i morale znati da se snima, onda bi to mogao biti dokaz. To će morati sud raspetljavati.

— I Vaše se ime spominje na stenogramima?
"Nacional" je objavio dva transkripta. Za jedan ne znam, a preko njega sam doznao što se događalo poslije moje odluke da ne procesuiram Miroslava Šeparovića.
Bez obzira na bijes koji je ta odluka izazvala u državnome vrhu, ja na nijedan način nisam osjetio da bih bio šikaniran ili medijski zbog toga progonjen. Sasvim sam normalno radio posao i nisam osjetio da je imperija uzvratila udarac u bivšem "autoritarnom" režimu.
— A razgovori s Tuđmanom?
On je doista vjerodostojno prepričan, i ja sam doista, kako je svaki čitatelj mogao zaključiti, rekao predsjedniku Tuđmanu: državotvorna politika da, jer sam se na kraju krajeva i borio za hrvatsku državu, ali u okvirima pravne struke. A to smo dokazali nakon dva-tri mjeseca u slučaju Šeparović i drugim slučajevima. Prema tome, nemam se čega sramiti!

— Što je sa slučajem "Slobodna Dalmacija"? To je već prošlo Vašu instanciju?
To je bila instancija Županijskog odvjetništva u Splitu. To je procesuirano, a nalazi se u fazi istrage već nekoliko mjeseci u Splitu. S tim nemam ništa, no opet ponavljam, ja se i ne miješam u konkretne slučajeve jer su svi državni odvjetnici kvalificirani da ocjenjuju dokaze i prikupljaju činjenice.

Živković je tijekom razgovora izgledao posve razočaran i ogorčen. U životu, veli, nije stekao apsolutno ništa. Živi s obitelji u potkrovlju kuće u vlasništvu punice i tasta u Donjoj Dubravi i vozi automobil star deset godina. U HV je, kaže, otišao kao dragovoljac u tenisicama i s pištoljem ravno na prvu crtu te nije, s ironijom će reći, kao neki bio po IPD službama ili u stožerima.
— I što sad imam od svega toga? S četrdeset godina, idem svjesno na ulicu i nemam nekakvih rezervnih opcija i sigurnih planova. Čovječe, ne želim nikoga progoniti bez dokaza pa da mi poslije govore da sam novi Jakov Blažević.
Državni vrh na čelu s Tuđmanom graknuo je kad sam oslobodio Šeparovića i Pukanića, jednima sam se zamjerio zbog Šoića, drugima zbog Kutle, ovoga - onoga...
U ovoj političkoj garnituri dobio sam packe od Račana, Mesića i sada Ivaniševića, najmoćnijih ljudi u zemlji. Još samo nedostaje da me napadne Tomčić, a i to će se možda dogoditi. Ma, što to Živković radi? Štiti tajkune? Pa, ja ih isto ne mogu vidjeti "naštampane" kao ni vi! Rođeni sam Zagrepčanin i nemam ništa, a oni koji su došli sa strane odjednom imaju sve — govori uzbuđeno Živković, državni odvjetnik RH (u ostavci).