Nova vlast se boji »žutog sindikata«, pa izbjegava »čistke« u sudstvu i javnoj upravi?

Nekompetentnost sudbene vlasti podjednaka je onoj u javnoj upravi, pa kao što bi Hrvatska morala provesti lustraciju u javnoj upravi, nužno je neki oblik revizije provesti i u sudbenoj vlasti

DAVOR GJENERO

Razina nekompetentnosti hrvatske sudbene vlasti podjednaka je onoj u javnoj upravi, pa kao što bi Hrvatska morala provesti lustracijski proces u javnoj upravi, uklanjajući iz nje nekompetentne i nesposobne činovnike, koji su na svoje položaje došli bez javnoga natječaja i razvidnoga postupka, nužno je neki oblik revizije provesti i u sudbenoj vlasti. Međutim, kao što će izvršna vlast, bude li nastojala barem donekle reorganizirati javnu upravu i personalnim je promjenama učiniti učinkovitijom, imati ozbiljnih problema sa »žutim sindikatom« što djeluje u javnoj upravi i koji za antidemokratskog režima Franje Tuđmana nije dovodio u pitanje vladarevu koncepciju jedinstvene državne vlasti po kojoj je partija-pokret strukturirala činovnički sustav zadužen za osiguravanje funkcioniranja režima, u sudbenoj vlasti te probleme već stvara Udruga hrvatskih sudaca. Trebalo bi da ona bude cehovsko društvo, što promiče principe struke i brine se o neovisnosti sudbene vlasti. Međutim, ta je Udruga »dostojanstveno šutjela« u razdoblju kad je iz sudbene vlasti isključen njezin osnivač Vjekoslav Vidović, neustavno smijenjeni predsjednik Vrhovnoga suda, sudac kome je namijenjena slavna Titova rečenica o tome da se »neki suci drže zakona kao pijan plota«.
Odšutjela je i eliminaciju Vladimira Primorca, koji je, kao i Vidović, napuštanjem sudstva 1972. godine, jer nije htio sudjelovati u političkim procesima, pokazao da je neovisnost sudačke dužnosti vrijednost za koju je spreman ugroziti i osobnu egzistenciju. Udruga hrvatskih sudaca nije nikad reagirala na činjenicu da je i danas ključno tijelo u sustavu sudbene vlasti - Državno sudbeno vijeće (DSV) - izabrano protuustavno i da je posve nekompetentno za obavljanje svoga posla. Unatoč tome, ta »nevladina organizacija« sada o sebi govori kao o zaštitniku neovisnosti sudstva, a tvrdi da ova izvršna vlast, koja je princip diobe i kontrole političke moći istakla kao vrijednost što će je promicati, nastoji dovesti u pitanje neovisnost sudstva, koja je, navodno, postignuta u doba kad je bio na djelu princip jedinstva vlasti. DSV je konstituiran 1994. godine, a Sabor ga je izabrao u doba parlamentarne krize kad su demokratske političke stranke opstruirale rad obaju saborskih domova. Iako je bilo proklamirano načelo njegova sastavljanja da u nj suci, tužitelji, odvjetnici i sveučilišni profesori predlažu svoje sustručnjake, lista članova formirana je u »Pašalićevoj komisiji«, a taj Tuđmanov operativac ovim je poslom prvi put zasjao kao zvijezda od nacionalnoga značenja. U DSV nisu ušli suci predloženi od sudaca Vrhovnoga suda, niti odvjetništvo kao struku u vijeću zastupa ugledni odvjetnik Mario Kos, nekadašnji predsjednik Odvjetničke komore, kojega su u DSV predložile njegove kolege. Kao odvjetnik, ondje je nevažan čovjek povezan s antidemokratskim pokretom, kojemu je u biografiji odlučujuće to da je u nekim okolnostima bio Tuđmanovim odvjetnikom, a kao suci ondje su oni koje je selekcionirao Pašalić, a za članove DSV-a ih je predložio državni odvjetnik.
Budući da je DSV protuustavno izabran, eventualna ustavno-sudska odluka o protuustavnosti toga izbora dovela bi u pitanje i izbor svih sudaca. Činjenica da nova vlast nije odlučila inicirati taj postupak i time dobiti na raspolaganje sve sudačke mandate, potvrđuje njezinu spremnost na kompromis i odsustvo volje za »čistke«. Prijedlog promjena Ustava, što ga je izradio ekspertni tim predsjednika Stipe Mesića, vrlo promišljeno rješava problem izbora u sudbenoj vlasti i omogućava da se najmanjom mogućom destabilizacijom sustava osigura kvalitetnija i kompetentnija sudbena vlast. Naime, po tom prijedlogu, predsjednike sudova više ne bi birao DSV, a suci bi bili izabrani na doživotan mandat tek nakon 10 godina kušnje. Sadašnja je nekompetentna sudbena vlast, naime, bila uvjerena u to da je zaštićena doživotnim mandatom i da samo nekompetentan DSV, i to utvrđivanjem disciplinske odgovornosti, nekoga može isključiti iz sustava sudbene vlasti. Ovako, da bi stekli sigurnost položaja do mirovine, suci bi 10 godina po izboru morali pred DSV-om položiti račun o svome dotadašnjem radu. Ta odredba u prijedlogu ustavnih promjena vjerojatno najviše smeta vodstvu Udruge hrvatskih sudaca, ali ju je teško osporiti.
Institucionalno, DSV nadzire sudbenu vlast, pa zato, primjereno načelu ustuka i ravnoteže, članovi sudbene vlasti ne mogu imati većinu u tijelu koje kontrolira sudbenu vlast. U francuskom ustavnom modelu, tijelu odgovarajućem DSV-u predsjeda predsjednik republike, a on imenuje i njegove članove. U SAD-u, predsjednik imenuje suce vrhovnoga i federalnih sudova. Sve su to demokratskim principima primjerena rješenja. Dakle, prijedlog da se promjenama Ustava nadzor nad sudbenom vlašću ne bi prepustio njoj samoj ne proizilazi iz činjenice da je sadašnja sudbena vlast regrutirana po vrijednostima prošloga režima i da bi se perpetuiranjem sadašnjeg stanja ostacima antidemokratskog pokreta prepustilo snažno uporište za destabilizaciju demokratskoga poretka, već je to rješenje motivirano ostvarivanjem demokratskih načela.