Je li Vlada seljacima mogla dati više?

Traže li slavonski seljaci »kruha preko pogače« kad prijete prosvjedima budući da Vlada nije prihvatila njihovu otkupnu cijenu od 1,10 kuna za kilogram pšenice ovogodišnjeg roda. Ili je cijena od 0,92 kune, koja će uvećana za poticaje biti 1,3 kune za kilogram, najviše što je seljacima Vlada mogla ponuditi s obzirom na proračunsko opterećenje? Sudeći po jalovoj prezentaciji novog modela za otkup pšenice ovogodišnjeg roda, koji je nedavno prihvatila Vlada, što je ovih dana održana u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, sve je dublji procjep između Ministarstva i Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje. Naime, nezadovoljni seljaci ne žele više putovati 300 kilomatara do Zagreba kako bi čuli da je »država u dubokoj krizi iz koje će se izvući samo ako se svi žrtvuju«, već opravdano traže vidljive rezultate nove vlasti u agraru.
Nije čudno da seljaci uoči svake žetve pšenice žele blokirati promet. Lani je nagomilano nezadovoljstvo seljaka najbolje znao artikulirati Hrvatski seljački savez, koji je uz njihovu pomoć pet dana blokirao promet u 10 kontinentalnih županija te na taj nepopularan način prisilio vlast na korekciju otkupne cijene pšenice. Sada, po istom receptu, poljoprivredne strojeve s plodnih slavonskih njiva čelnici Zajednice udruga seljaka Slavoniji i Baranje žele izvesti na tamošnje ceste i željezničke pruge kako bi blokadom prometa opet upozorili javnost na svoje velike probleme. Međutim, ma koliko ti javni prosvjedi i njihove posljedice bili neugodni, trenutak je da Hrvatska agrarnom politikom počne slijediti primjere razvijenih zemalja, uključenih u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Naime, većina poljodjelskih problema, koji su posljedica nedefinirane agrarne politike, kulminirala je sredinom devedesetih u jednu od najvećih gospodarskih afera - pšeničnu aferu, koja još nije rasvijetljena. Osim toga, prosječni vijek ministra poljoprivrede je nešto više od godinu dana (HDZ ih je promijenio šest!), a njihovih zamjenika samo 10 mjeseci. Drugim riječima, što jedan ministar zasije, drugi mora požnjeti.
Zato je dobro da je vlast počela razgovarati sa seljacima o otkupnoj cijeni pšenice dva mjeseca prije žetve, u dubokoj hladovini klimatiziranih dvorana, da pšenica opet ne postane političko pitanje. Iako je očito da u vrućem ljetu nekima odgovara još malo podići temperaturu uvjeravanjem da Vlada nema dovoljno sluha za seljačke probleme. Naime, u kola krize u agraru ovih dana se upregao i Incijativni odbor za udruženje svih udruga iz Domovinskog rata koji, nakon što je izašao iz rova, sada želi »braniti seljake od mogućih policijskih mjera«.