Predstavlja li najavljena revizija pretvorbe i privatizacije, kao što dio sindikalnih čelnika misli, Adamov list vladajuće koalicije? Ovotjedno saborovanje zasigurno će obilježiti zakonodavno ispravljanje krivina iz prošlosti. Pred zastupnicima će se naći čak dva zakonska prijedloga o toj kontroverznoj reviziji - Vladin, ali i HDZ-ov. Niti jedan, preliminarno, od većeg dijela socijalnih partnera nije dobio prolazne ocjene. No, oni će na donošenje, ili nedonošenje zakona, najmanje moći utjecati. I dok se zakonski prijedlog vladajućih ocjenjuje kao preširoka politička deklaracija koja će dovesti do usporavanja daljnje privatizacije i odustajanja inozemnih investitora od poslova u Hrvatskoj, prijedlog bivših vladajućih naziva se - licemjernim.

Takvom se mišljenju, zapravo, nema što prigovoriti. Činjenica je da su zakonski okviri pretvorbe i privatizacije stvoreni za vladavine HDZ-a. Činjenica je i da je tadašnja politička klima stvorila i podržava okružje u kojem se - globalno - na polju pretvorbe i privatizacije ništa dobro nije zbilo. Stoga se, prijedlog današnjeg opozicijskog HDZ-a, može tumačiti kao ispravljanje vlastitih grešaka. Ali samo tumačiti, jer činjenica da bi se tim prijedlogom zakona izbjeglo prekopavanje po papirima tvrtki u vlasništvu Fonda za privatizaciju svjedoči nešto posve suprotno. Naime, upravo u najvećem dijelu tvrtki koje su danas u vlasništvu Fonda, a koje su bile privatizirane, uništene i vraćene državi, revizija bi mogla štošta naći.

Zbog čega se, pak, prijedlog vladajuće koalicije ocjenjuje lošim? Sindikalna scena proteklih nekoliko godina, ne jednom, zahtijevala je provođenje revizije pretvorbe i privatizacije. Značajan broj glasača, vladajući su zasigurno pridobili i glasnim najavljivanjem revizije pretvorbe. Prema onom što su u predizbornoj kampanji zborili, zakonodavni okvir trebao se naći na jednom od prvih zasjedanja novog saziva Sabora.

Sindikati - središnjice, samostalni, bazni sindikati poduzeća - zadnjih su godina pokrenuli na tisuće sudskih procesa. Svi oni imaju zajedničku nit - nikada nisu dovršeni. A da kojim slučajem jesu, krug poduzeća čiju pretvorbu treba revidirati suzio bi se. No, i tada bi primjenom zakonskog okvira što se predlaže, nastao problem i cijela bi se priča produžila još na tko zna koliko godina. Jednostavno, jer zakon otvara mogućnost da reviziju pretvorbe može pokrenuti svaka osoba kojoj to padne na pamet.

Revizija pretvorbe i privatizacije, sedam-osam ili manje godina nakon počinjenih djela ili nedjela, nikome neće donijeti korist. To su još u predizbornoj kampanji tvrdili nezavisni ekonomski stručnjaci, a toga je svjesna i današnja Vlada. Svjesna je da radnici i mali dioničari i nakon obavljene revizije neće doći u bolji položaj. Svjesna je da se nepovratno izgubljena radna mjesta ne mogu vratiti, jednako kao što se ne mogu iz pepela, ako je i on nakon nekih menedžera ostao, vratiti poduzeća.

Umjesto revizije, glasačkom je tijelu trebalo ponuditi nešto drugo, s istim efektima. Trebalo mu je ponuditi rješavanje situacije u jednoj od rana domaćeg sustava - sudstvu. Rješavanje problema sporog i neučinkovitog domaćeg sudstva mora biti ključni zadatak vlasti. Riješiti ga treba u najkraćem mogućem roku, a kada sudstvo profunkcionira, glasačkirn masama neće trebati zakoni poput ovog o reviziji pretvorbe.

Sve je to dio revizije pretvorbe i privatizacije. I to treba obrazložiti glasačima, radnicima propalih tvrtki koji prosvjeduju i pred ovom Vladom. I oni, uz usko socijalne zahtjeve, podsjetimo, od te vlade traže da učini sve kako bi pravna država profunkcionirala.