Ne tako davno, HDZ-ov državni vrh primio je indonezijskog diktatora Suharta, a tadašnja opozicija podržala je prosvjede Amnesty Internationala. Ondašnja oporba u međuvremenu je osvojila vlast i simpatije međunarodne zajednice, zauzima se za poštivanje ljudskih prava i protivi totalitarnim režimima. Međutim, to ni predsjednika Mesića ni premijera Račana, a niti predsjednika Tomčića nije zasmetalo da uz najviše počasti prime predsjednika parlamenta i drugog čovjeka Politbiroa Kine, Li Penga. Riječ je o čovjeku koji je 1989. tijekom prodemokratskih studentskih demonstracija na pekinškom trgu Tiananmen uveo prijeki sud. Riječ je o predsjedniku parlamenta u zemlji koja bestidno desetljećima terorizira i krši ljudska prava stanovnika Tibeta. Kako je Kina svjetska velesila, našem državnom vrhu moglo bi se u izvjesnoj mjeri tolerirati puštanje Li Penga u Hrvatsku, ali apsolutno je nedopustivo da ga se dočeka kao najdražega gosta. Dobrodošlicu su mu mogli poželjeti i niže rangirani političari, što nije nimalo neuobičajena diplomatska praksa. Uostalom, diplomatske trikove iskoristili su i naši susjedi Slovenci, čiju je zemlju Li Peng trebao posjetiti samo dan prije Hrvatske, ali je posjet na kraju otkazan jer gost iz Kine nije bio zadovoljan dočekom u "deželi". Bilo bi doista zanimljivo čuti zašto je to bilo potrebno vodećem trojcu kada su sva trojica na svoj način zaslužili gotovo samo pohvale za promišljeno komuniciranje s međunarodnom zajednicom. Zbog čega njih trojica misle da si Hrvatska može dopustiti odavanje počasti čovjeku koji simbolizira borbu protiv prava na samoodređenje drugih naroda i protiv temeljnih ljudskih sloboda? Može li Hrvatska sebi dopustiti srdačnost prema čovjeku koji je u nedjelju sletio u Beograd i izrazio divljenje Miloševiću jer se odupro "barbarskoj agresiji" SAD-a i od tog istog državnika primio orden? Ne može, gospodo!