Novi list: 17. 6. 2000.

Lažni invalidi zvučnih imena

Vojni policajci uredno su među “lažnjake” prijavili i svog šefa Laušića

U Hrvatskoj je oko 32 tisuće ratnih vojnih invalida, a ministar Pančić ih sve želi provjeriti. Odlučio je najprije očistiti najviše činove od lažnih invalida kako bi pokazao da provjere nitko neće biti pošteđen

Evo, napokon ćete dobiti prva imena lažnih invalida - s pobjedonosnim je smiješkom na usnama izjavio ministar branitelja Ivica Pančić u srijedu predvečer pred vratima svoga ministarstva, objavljujući prve rezultate rada vladinog povjerenstva za reviziju invaliditeta.

Okupljenim novinarima htio je isprva samo podijeliti papir s poprilično zvučnih 18 imena i prezimena (koja još uvijek odzvanjaju u uhu), no na nagovor HTV-a i nekolicine radijskih novinara, morao ih je sve u mikrofon pročitati.

Generali kao primjer

Smiješak je još titrao dok je iščitavao: Ivan Tolj, Branimir Glavaš, Mate Laušić, Mile Ćuk, Marinko Krešić... Pančić je tako ipak uspješno zatvorio jedno poglavlje u svojoj do sada kratkotrajnoj ministarskoj karijeri, no istovremeno je otvorio novo - u Hrvatskoj je oko 32 tisuće ratnih vojnih invalida, a u ovom trenutku im je svima zajedničko to da ih ministar sve želi provjeriti.

Bitku s lažnim invalidima Pančić je započeo još 9. ožujka kada je javno najavio reviziju. Prava je bomba bila njegova tadašnja izjava da je već vidio dokumentaciju jednog hrvatskog generala i sa sigurnošću može tvrditi da je ta osoba lažni invalid. O kome se radilo, javnost nikad nije saznala. Vjerojatno je i njegovo ime među osamnaestoricom “odabranih”, no Pančić ga više nije spominjao. Bomba je i to što je ministar odlučio najprije očistiti najviše činove od lažnih invalida kako bi pokazao da provjere nitko neće biti pošteđen.

Mediji su se naravno odmah raspisali, nagadajući o potencijalnim lažnjacima. A imali su i materijala. Naime, od nešto više od stotinu generala HV-a, status hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) imalo je njih trideset.

Najčešće se spominjao general Marinko Krešić za kojeg se i prije u vojnim krugovima pričalo da je svoj status stekao na nezakonit način. On je te napise zdušno poricao i pozivao se na urednu dokumentaciju koju je priložio u vrijeme rješavanja njegovog invaliditeta. No neki su mediji doznali da je njegova kompletna dokumentacija nestala, što je sada potvrdio i ministar Pančić. I nije neko čudo, i obzirom da je Hrvatsku izgleda zahvatio val nestanaka, što ključnih dokumenata, što skupocjene špijunske opreme.

Tromjesečna istraga

Zanimljiv je i slučaj generala Mate Laušića, dosadašnjeg zapovjednika Vojne policije. Njegovi su policajci, naime, imali zadaću provjeravati zahtjeve koji su im stizali iz Ministarstva branitelja. Stoga je pravo čudo da se i njegovo ime našlo na popisu koji je Pančić izrecitirao u srijedu. Naravno, jedno od najzvučnijih imena jest ono osječkog župana Branimira Glavaša, za kojeg se pričalo da je status HRVI ostvario nakon prometne nesreće u blizini Zagreba, a ne na ratištu.

Glavaš je, zatečen što se našao u društvu “osamnaestorice odabranih”, istog dana također pred televizijskim kamerama (ali onima u Osijeku), mahao liječničkom dokumentacijom koju, unatoč njegovim velikim naporima, nije uspio uručiti Pančiću, jer je to ministar vješto izbjegavao. Stoga je Glavaš, spustivši papire, najavio tužbu protiv Pančića, Vlade, hrvatske države... General i pjesnik Ivan Tolj kad je saznao da je na spisku kazao je da je iznenađen, a njega je citirao i Mile Ćuk, dok je Nojko Marinković, “povrijeđen kao čovjek i kao vojnik”, ustvrdio da je sve to jedan veliki nesporazum koji će uskoro biti riješen.

Kako je teško Pančić došao do prvih imena govori i to da je od njegove najave početka istrage do objavljivanja prvih rezultata prošlo više od tri mjeseca. U tom je razdoblju izbio i ozbiljan sukoba na relaciji Ministarstvo branitelja i Ministarstvo obrane, što i nije čudno s obzirom na to da je većina objavljenih lažnih invalida još aktivna u HV u (i slučaj Laušić nije nevažan).

Kad je Pančić prigovorio da se u MORH-u odugovlači s istragom, njegov mu je kolega Jozo Radoš poručio neka se primi svog posla, a Vojnoj policiji ostavi da radi svoje. Vjerojatno ni sam Pančić nije očekivao takav otpor, no uporno je pokušavao i dalje požuriti istragu.

Červenko krenuo, pa stao

U jednom je razgovoru za naš list najavio da će se osnovati povjerenstvo za reviziju invaliditeta, po uzoru na ono koje je vodio general Zvonimir Červenko 1997. godine. Červenku je nudio da ponovo bude na čelu povjerenstva, no ovaj je to odbio, vjerojatno zato što su mu u sjećanju još uvijek svježe bile prijetnje i podmetanja koje je proživljavao u svom jednogodišnjem mandatu predsjednika povjerenstva.

Kako je Pančić pritiskao i dalje Vlada je odlučila osnovati povjerenstvo. Na čelo mu je stavila HSS-ovca Josipa Vdovića, inače Pančićevog zamjenika, dok su petorica ostalih članova imenovani iz ministarstava obrane, unutarnjih poslova, rada i socijalne skrbi, pravosuđa, te iz vladinog Ureda za zakonodavstvo. Da je posao delikatan govori i činjenica da su imena sve petorice još uvijek nepoznata javnosti, kako bi se izbjegli mogući pritisci. Do sada je jedino Vdović “javan”, potvrđujući da baš i nije presretan zbog te činjenice. Eto, nesreća mu je što se kao predsjednik povjerenstva mora potpisati na rješenja, pa tako i ne može ostati anoniman. Ne boji se, kaže, jer svaki posao koji započne on i završi, pa će tako i ovaj.

Nije se bojao ni Pero Kovačević, donedavni Pančićev pomoćnik. I on je za sebe govorio da je uporan i da svaki započeti posao dogura do kraja. “To je razlog što sam još uvijek u Ministarstvu”, odgovarao bi na pitanje hoće li podnijeti ostavku, budući da ga je veliki broj braniteljskih udruga javno prozivao tražeći njegov odlazak.

No, bez obzira je li sam podnio ostavku ili je smijenjen, na kraju je ipak otišao ne dočekavši prve rezultate istrage o lažnim invalidima.

MUP na potezu

Kad je povjerenstvo započelo s radom, brzo je postalo svima jasno da od njega neće biti velike koristi. Susrevši se s “brdom” dokumenata, neki su ih pokušavali provjeriti najprofesionalnije što mogu. Nije to ni tako loše, ali na kraju se uvidjelo da će im tako trebati još koji život da riješe sve predmete. A javnost je zahtijevala imena i to odmah. Onda je kod Pančića prosvjedovao Vidović, a zatim je Pančić negodovao kod premijera Račana i u medijima. Ne požuri li povjerenstvo, prijetio je, treba ga rasformirati i osnovati novo. Poruke koje je premijer odaslao povjerenstvu bile su jasne i nedvosmislene, što je rezultiralo objavom 18 imena za tjedan dana.

Da Pančić još uvijek nije potpuno zadovoljan radom povjerenstva svjedoči i to što je nakon objave prvih imena izbjegao reći koliko je zadovoljan povjerenstvom, izustivši jedino da će biti zadovoljan ako se za njegova četverogodišnjeg mandata riješe svi problemi branitelja, pa tako i problem lažnih invalida.

Sada je na potezu MUP i državno odvjetništvo, koje bi trebalo istražiti slučajeve krivotvorenja dokumenata i prijevare, što za sobom može povući odgovarajuće novčane, ali i višegodišnje zatvorske kazne. No, to više nije Pančićeva briga, kaže. U povjerenstvu su predstavnici ministarstava u čijem su opisu posla i te radnje, pa neka izvole zasukati rukave. Pančićevi su već odavno zasukani, a poslije prvih žuljeva na rukama nenaviklim na ovaj dio posla, čini se da su dlanovi sada već mnogo čvršći i da se napokon počelo raditi sigurnije i s više samopouzdanja.

Saša Vejnović