Izjavio je da će MORH samostalno provesti novu istragu u kojoj će se nešto kao voditi računa o delikatnosti te teme. Ministrova intervencija, dakle, nije smirila uzburkane strasti onih čija su imena pod pritiskom javnosti neoprezno stavljena u isti koš s pravim lažnjacima, niti je lažnim invalidima i njihovim pomagačima jasno dala do znanja da od države ne očekuju zaštitu, nego je, naprotiv, Radoš u kuloarima proglašen zaštitnikom lažnih ratnih vojnih invalida i oni su se ohrabrili obješeni o njegova sućutnička leđa. Upustivši se u posao zbog kojega su Červenkovim ljudima onomad letjeli automobili u zrak, Vladino povjerenstvo ostalo je samo na ledini: u zaštitu ih je uzeo samo Račan.

Ovo je samo jedan od niza uzastopnih signala o lojalnosti Budišina HSLS-a Vladinoj koaliciji i Račanu, svom prvom političkom partneru na parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Primjera slična ponašanja u vrhu HSLS-a bilo je još mnogo, ali čini se da su oni u SDP-u dosad doživljavani zapravo kao nenamjerni i sporadični ispadi, a taj je dojam pojačavala činjenica da Goran Granić, Fižulić i neki drugi HSLS-ovi ministri predano i suodgovorno dijele sudbinu Vlade. No, iskakanja HSLS-a bivala su sve češća, a kad se zna da su Budišini liberali glavni partner SDP-u i premijeru, to je mnogo opasnije za stabilnost kabineta nego kad kontra Vlade zarogobore Kajin ili Gotovac.

Spirala dosadašnjih nesuglasica između HSLS-a i SDP-a počela je borbom Dražena Budiše i njemu najbližih stranačkih političara za mjesta u novoj vlasti. Saldo je taj da je HSLS uspio "osvojiti" 22 položaja, a SDP 15, premda su socijaldemokrati na izborima dobili točno dvostruko više saborskih mandata nego HSLS. Najbolji posao u tom smislu napravio je ministar obrane Radoš, koji je u vrh MORH-a doveo pet (!) svojih ljudi, uključujući i šefa SIS-a, ali ni to nije utažilo apetite, pa je Budiša zatim tjednima za HSLS zahtijevao i mjesto šefa HIS-a. Dok je Račan oprezno komentirao iznimno visoku haašku presudu Tihomiru Blaškiću za Ahmiće, najavljujući da će Haagu poslati nove dokumente u prilog obrani, Budiša je odrezao da je general Blaškić - potpuno nevin čovjek. Dok je cijela Vlada slušala u Saboru poslanicu predsjednika Republike, Budiša je obilazio Tuđmanov grob. HSLS-ov zastupnik Jalšovec održao je na Bleiburgu vrlo neliberalan govor kakvog se ne bi postidjeli ni Đapićevi pravaši.

Kad su HDZ-ovci zatražili smjenjivanje ministra Pančića, iz HSLS-a je stigla dvosmislena izjava kako bi oni njegovu ostavku podržali da ju je dao. Raspravu o aferi prodaje Večernjeg Budiša je obogatio prijetnjom da će HSLS tražiti istragu i o privatizaciji drugih medijskih kuća. Zatim je obišao izdavače kako bi utužio novinare koji navodno imaju nešto protiv njega. Koalicija HSLS-a s HDZ-om u Šibeniku, oko koje su još prije izbora nastali lomovi unutar tadašnje opozicije, uz Budišinu podršku dan danas nije razvrgnuta. Istodobno, Budiša je neke čelnike šestorke javno proglasio ekstremnim ljevičarima, dakle boljševicima.

Tek posljednja, ovaj put posve neuvijena, javna kritika Dražena Budiše premijeru Račanu uzbunila je ovih dana političku javnost, pa se svi domišljaju koji je vrag Budiši da tako žestoko napada SDP s kojimje prije nepunih pola godine dobio izbore!? Kao što je već poznato, Budiša je s čelnicima svih značajnijih stranaka sudjelovao u anketi Jutarnjeg lista u kojoj se odgovaralo na 15 raznorodnih pitanja, a jedno je bilo o HRT-u. Tu je predsjednik HSLS-a izjavio da HRT "uočljivo podilazi" SDP-u te da se ta pristranost mora spriječiti "usvajanjem novog zakona o HRT-u i izborom nove uprave". Tema sa stranačkim odgovorima na 15 pitanja apsolvirana je u subotnjem broju Jutarnjeg, ali svi odgovori o HRT-u ostavljeni su za sljedeći tjedan. U međuvremenu je jedini Budiša intervenirao da se i to objavi, i objavljeno je.

Taj napad na Račanov SDP i Mirka Galića plasirao je Budišu, naravno, na naslovne stranice novina. Budiša se pak potrudio da "juha" bude podgrijavana: svoje je riječi prvo potvrdio, pa zanijekao, pa promijenio i tako je na naslovnicama ostao tri dana. Za svoga saveznika protiv istine odabrao je Josipa Jovića, glavnog urednika Slobodne Dalmacije, koji - odbačen od vlastitih novinara - sada traži političkog zaštitnika.

Ovaj posljednji slučaj potpuno jasno razotkriva motive Budišina političkog djelovanja. On naprosto, ovako ili onako, želi biti na naslovnicama. Političar koji je izgubio predsjedničke izbore i kojemu je time propala jedina istinska politička ambicija, kalkulira sa svojim sudjelovanjem u vlasti tako da na silu i po svaku cijenu želi isprovocirati vlastitu popularnost. Budiša ne može podnijeti to što su političke zvijezde Račan, Mesić, Goran Granić, Linić, Fižulić, Vojković, pa čak i Mate Granić, pa kombinira kako će doći u novine i opet se prikazati najvažnijim, najpametnijim i najdomoljubnijim. S druge strane, za slučaj da se ova vlada slomi pod nepodnošljivim teretom besparice, lako će, računa, naći saveznike za novi politički uspon s one desne strane političkog spektra.