Iz Budišina je stava o dominaciji SDP-a na HTV-u, i o potrebi smjenjivanja vodstva te kuće, jasno njegovo, sad već permanentno, duboko nezadovoljstvo vlastitim statusom i u medijima i u krugovima u kojima se doista donose političke odluke.

Budiša je, očito, nakon 3. siječnja2000., očekivao neusporedivo više. Pošto je poražen na predsjedničkim izborima, nije više mogao dobiti ni jedan od najviših političkih položaja (a on nije ni želio drugu dužnost osim položaja predsjednika Republike ili, eventualno, predsjednika Sabora). Njegovo se nezadovoljstvo, stoga, prvo počelo iskazivati u manjim znacima nervoze (primjerice, netaktičnim, katkad i agresivnim, odnosom prema medijima), zatim u političkim zahtjevima za koje se unaprijed moglo znati da ne mogu biti prihvaćeni (recimo da dubrovački član HSLS-a Pero Cvjetović postane šef HIS-a, pošto je već Davor Bišćan, član HSLS-a iz Karlovca, postao šef vojne kontraobavještajne službe SIS), i, na kraju, na svojem vrhuncu - ili na svojem dnu - kad je otvoreno napao SDP, svoga koalicijskog partnera, kojem je, još donedavna, pružao snažnu potporu.

Predsjednik HSLS-a odbio je, dakle, položaj premijera u korist predsjednika SDP-a. Budiša je, vrlo vjerojatno, kao iskusan i ozbiljan političar, sasvim svjestan da će njegovu izjavu protiv SDP-a - koja, objektivno, slabi Vladu, jer HSLS u njoj ima neka najvažnija ministarska mjesta - iskoristiti HDZ, koji ionako, već dvije godine, ima jednu jedinu ozbiljnu koalicijsku strategiju, tj. da svako nekoliko mjeseci nudi savez HSLS-u.

HEP bi se također trebao razdijeliti na više kompanija.

Povrat toga duga bila je jedna od glavnih tema rasprave između Vladine delegacije i predstavnika Svjetske banke. Predstavnici Svjetske banke smatraju, naime, da se Vlada, u ovako teškoj gospodarskoj situaciji, uopće ne smije upuštati u vraćanje toga duga. U dijelu pregovora, svoju daljnju suradnju Svjetska banka s Vladom čak je uvjetovala Račanovim obećanjem da u ovom kratkoročnom periodu neće pokušavati vratiti spomenuti dug.

No, nakon gotovo dvoipolsatnog premijerova izlaganja, otpor izaslanika Svjetske banke donekle je popustio, pa je tako Vlada dobila zeleno svjetlo da pokušavratiti dug, po tzv. radnoj D-varijanti (razradivao se, naime, čitav niz mogućnosti). To znači da će umirovljenicima u odredenom razdoblju, počevši od 1. siječnja 2000., biti isplaćeno oko 13,5 milijardi kuna.

Sabor će, u srpnju, raspravljati i o ustavnim promjenama, osobito o ovlastima predsjednika Republike.

Premijer Račan smatra da e srpanjska sjednica Zastupničkog doma presudna za uspjeh njegove Vlade. Zato on, sasvim sigurno, ne može biti pomirljiv prema kritikama što ih je javno iznio predsjednik HSLS-a, s kojim je u protekle dvije godine bio izgradio, u mnogim elementima, zajedničku političku platformu, s kojim je uvjerljivo pobijedio HDZ i s kojim je uspostavio bliske osobne odnose.

Kad sam, uoči premijerova odlaska na kraći godišnji odmor u Dalmaciju, s njim razgovarao o odnosima među najvažnijim čelnicima Vladine koalicije, on mi je, otprilike, kazao: "Znam kako bi bilo najbolje da sad odem k Budiši na grunt i da satima o svemu i svačemu raspravljamo. Ali, ja samo danas popodne imam više od petnaest sastanaka u Vladi, pa za takvu raspravu, zasad, ne mogu naći dovoljno vremena, iako sam svjestan da bih to morao učiniti."

Dok su (neslužbene) strane prognoze za Račanovu Vladu sve lošije ("Vlada će uskoro kolabirati zbog socijalnih nemira ako ne dobije pomoć iz inozemstva", izjavio nam je ovih dana jedan strani bankovni stučnjak u Zagrebu), dok pojedini ministri čine čitav niz nespretnih političkih poteza koji se ne mogu javno braniti, dok još nisu ni formulirani politički odgovori/opravdanja za nove nepopularne gospodarske mjere, i kad bi Sabor tek trebao odlučivati o paketu strateških ekonomskih i političkih zakona, premijer ne može sebi dopustiti luksuz da bude upleten u veću svađu s glavnim koalicijskim partnerom.

Savez SDP-a i HSLS-a Hrvatskoj je i dalje potreban, bez obzira na ideološke razlike ili na stanje međusobnih odnosa njihovih čelnika.

Danas taj savez osigurava stabilnost Vlade. Dakle, ako želi stabilnost Vlade, i ako ne želi nove izbore, Budiša bi morao biti mnogo promišljeniji u svojem odnosu prema SDP-u.