Gotovo sve stranke šestorice nezadovoljne Vladom, ali koalicija zasad opstaje iz nužde!

Sredinom kolovoza istječe sada već famoznih 200 dana Vlade i počinju spekulacije hoće li možda nakon ljeta Vladu činiti tri, četiri ili sadašnjih šest stranaka / Čak su se u nekim medijima pojavili napisi da Dražen Budiša sa HDZ-om, HSS-om i DC-om želi osnovati novu vladu desnog centra, što je u ovom trenutku gotovo nevjerojatno / Strah stranaka od gubitka postojećih pozicija (za koje su se toliko borili, čak i svađajući se za mjesta u Vladi) zaustavit će u posljednjem trenutku njihove rušilačke namjere, kao što će strah SDP-a od tih istih namjera podgrijavati razmišljanja četvorice da su dovoljno snažni da jednog dana slome Račanove socijaldemokrate

ZAGREB, 26. lipnja - Kada je pred obilježavanje prvih 100 dana Vlade premijer Ivica Račan izjavio kako će se nakon drugih 100 dana raspravljati o kvaliteti rada ministara te da će se tada razmišljati i o rekonstrukcijama u Vladi, vjerojatno nije ni pretpostavljao da postoje šanse da nakon 200 dana rada pritisak javnosti i stranaka bude tolik da će smjene u Vladi biti sasvim očekivane.
Opravdano ili neopravdano, pritisak se stvara na Slavka Linića zbog nemilosti pri slanju tvrtki u stečaj, a radnika na biro, na Ivicu Pančića zbog objave smanjenja invaliditeta poznatim generalima, na Željku Antunović zbog obrane zakona o HRT-u i dijela koji se tiče zabrane televizijskih komentara, na Božu Kovačevića zbog rušenja nelegalno izgrađenih objekata, navodno samo hercegovačkih vlasnika. Pritisak osjećaju i Stjepan Ivanišević zbog »staljinističkog« odnosa prema sucima i Božidar Pankretić jer će poljoprivrednici »stradati« ulaskom Hrvatske u WTO i sniženjem carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda.
To je ono što javnost govori, ali govore i članovi stranaka šestorice, pa Damir Kajin (IDS) nema ništa protiv najavljene rekonstrukcije Vlade, njegova stranka prva se »zakačila« s Linićem oko Istarske banke, Vesna Pusić (HNS) otvoreno kritizira Hrvoja Kraljevića zbog politike prema Sveučilištu i Hrvatskim studijima, da o škrgutanju zubima mnogih u šestorici zbog Ivice Pančića i ne govorimo. Na sve to pridodao se Dražen Budiša (HSLS) kritizirajući HRT zbog podilaženja SDP-u. Je li Vlada zrela za rekonstrukciju? Ako se to dogodi, hoće li to biti zbog lošeg rada ministara ili zbog mira u šesteročlanoj stranačkoj kući kako bi ista ostala i dalje stabilnom? Sredinom kolovoza istječe sada već famoznih 200 dana Vlade i sada već počinju spekulacije o tome hoće li možda nakon ljeta Vladu činiti tri, četiri ili sadašnjih šest stranaka. Čak su se pojavili napisi u nekim medijima da Dražen Budiša sa HDZ-om, HSS-om i DC-om želi osnovati novu vladu desnog centra, što je u ovom trenutku gotovo nevjerojatno.
Spekulacije o tome kako jedni u šestorici koriste Vladu za napade na one druge u šestorici odavno je objelodanio dr. Zdravko Tomac, u čemu ga je Račan i podržao. Vrlo se brzo detektiralo da su »jedni« iz te priče HNS, IDS i LS, a »drugi« SDP, HSLS i HSS. Predstavnici »jednih« nisu ni pokušali demantirati Tomca, nego su i Zlatko Kramarić (LS) i Damir Kajin i Vesna Pusić nastavili kritizirati Vladu, najavljujući da će to činiti i ubuduće. Tomčeve prijetnje prijevremenim izborima ipak nisu realne (da jesu, spomenuo bi ih i Račan), jer lokalni izbori pokazuju da bi na njima mnogi iz šestorice, naročito SDP, osjetili pad popularnosti. Na Račanovu sreću, predstavnici triju kritizerskih stranaka ne drže ključne resore, niti se SDP kritizira zbog Kovačevićevih potpisa na rušenje objekata, kao što ih se ne kritizira za Zakon o obnovi gdje povratnici napadaju Radimira Čačića. Efekti napada trojke na trojku u javnosti još nemaju dovoljnu snagu (iako se lokalni uspjesi galamljive trojke ne mogu zanemariti) pa ih Račan za sada može osjećati kao neugodne ubode komaraca koji vole piti krv, ali nisu smrtonosni. Uostalom, teško je vjerovati da je ta manjinska trojka spremna rasturiti koaliciju i izaći na nove izbore, iako u naglo uzletjelom HNS-u zasigurno postoje i takva razmišljanja. Nesigurnost u vlastitu snagu i pribojavanje od uspjeha HDZ-a i DC-a unosi smirenje u redove tih triju stranaka.
Ako se ove tri stranke ostave po strani, probleme Vladi još može činiti samo HSLS. Preciznije rečeno, može činiti Dražen Budiša jer su se najjači predstavnici njegove stranke i te kako udobno smjestili (i to u najvećem broju) u razna Vladina tijela, ali Budiša zapada u neprimjetnost iz čega se očajnički želi izvući, pa makar i na račun SDP-a. Izbori su dokazali da nije HSLS u predizbornoj kampanji bio »smokvin list« SDP-u nego obratno, te da u Budiši stalno tinja njegova odavno objavljena ideja o privlačenju nezadovoljnih članova HDZ-a. Zato je on za HSLS zabio čvrst klin u Vladi, dok drugi nastoji zabosti u praznom izbornom prostoru gdje mu stranke lijevog centra neće smetati. U toj igri Budiša ne želi biti uzrokom rasturanja Vlade, ali će joj tu i tamo podmetnuti nogu, kao u slučaju HTV-a, iako je tamo baš HSLS-ovac Ivo Škrabalo jedna od bitnijih osoba. Provodeći staru taktiku nesukobljavanja, Račan se ni oko čega neće sukobljavati s Budišom, na što predsjednik HSLS-a i računa, ali je pitanje vremena kada će SDP-ovci primijetiti da i HSLS želi na njihov račun zarađivati bodove kod birača, ali »slučaj HTV« jednostavno se mora primijetiti, jer je velik kao kuća.
Samo nekoliko mjeseci nakon izbora ispada da četiri stranke šestorice ne trpe SDP, ali znaju da se bez njega ne može. Neće im pomoći ni spominjanje DC-a kao faktora koji bi uskoro mogao odlučivati o nečemu tako važnom kao što je participacija u vlasti. Strah stranaka od gubitka postojećih pozicija (za koje su se toliko borili, čak i svađajući se za mjesta u Vladi) zaustavit će u posljednjem trenutku njihove rušilačke namjere, kao što će strah SDP-a od tih istih namjera podgrijavati razmišljanja četvorice da su dovoljno snažni da jednog dana slome Račanove socijaldemokrate.