Vjesnik: 29. 6. 2000.
Janusz Bugajski: Kosovo i Crna Gora uskoro postaju neovisni, a Republiku Srpsku treba ukinuti!
Hoće li BiH biti obnovljena tako da funkcionira kao samostalna država, ovisit će o odlukama koje su neizbježne u sljedećih nekoliko godina. Ključno je eliminirati sustav dvaju entiteta, štoviše, nužno je stvoriti neki novi sporazum/ Narod
na Kosovu, kao bivšoj federalnoj jedinici, ima potpuno legitimno pravo ostvariti nezavisnost kao i narodi Hrvatske, Crne Gore...
ZAGREB, 28. lipnja - Rastući politički rejting Hrvatske na međunarodnome planu u svjetlu nezavidne gospodarske situacije, svrha Haaškoga tribunala, mogućnosti razrješenja kriza na području jugoistočne Europe i njihovo gušenje, a poglavito budućnost BiH i Kosova, teme su razgovora s dobrim poznavateljem prilika na Balkanu, direktorom odjela za istočnoeuropske studije u američkome
Centru za strateške i međunarodne studije Januszem Bugajskim.
• Zadovoljava li Hrvatska vojne i civilne standarde NATO-a na temelju kojih bi u dogledno vrijeme mogla postati članicom toga Saveza?
- Hrvatska može i treba dostići kandidate koji su u takozvanom drugom krugu NATO-ova proširenja. Pritom mislim u prvom redu na Sloveniju i Slovačku. One imaju razvijenu infrastrukturu, nema etničkih sukoba, postigla je mnoge zahtjeve NATO-a, ne sve. Postoje područja na kojima još treba raditi, kao što je civilna kontrola vojske, transparentnost u financiranju i uopće sređivanje ekonomskih pitanja. Hrvatska se umnogome uspoređuje sa situacijom u Slovačkoj prije nekoliko godina. Slovačka je naglo uznapredovala nakon dolaska koalicijske vlade. Dakle, realno je imati ambicije i cilj, prema NATO-u, u ovom slučaju. Ne treba očekivati da će se to dogoditi odmah, preko noći, ali zato valja učiniti sve što se zahtijeva da bi se dostigla pozicija kandidata za učlanjenje u sljedećih nekoliko godina, točnije do idućeg summita NATO-a (2002. godine). Istodobno, valja dobro »prodati svoju stvar«, naime, objasniti NATO-u zašto je važno da Hrvatska pristupi Savezu.
• Najočiglednija politička promjena u Hrvatskoj od siječnja je promjena političkoga establišmenta. Što je, prema vašem sudu, doista novo u Hrvatskoj u prošlih pet mjeseci?
- Koalicijska vlada vrlo jasno ističe da ne samo da zagovara, dakle, na riječima, europske integracije, nego i da to hoće provesti u djela. Vlada želi »provjetriti kuću«, provesti reformu, sa BiH kao nezavisnom državom želi komunicirati na ravnoj nozi, ustraje na postizanju NATO-ovih kriterija. Nadalje, koalicijska Vlada ne upotrebljava, a još manje zloupotrebljava, nacionalistička pitanja, nastojeći od toga izvući korist za sebe i pretpostavljam da ne krade iz javne blagajne. Ozračje je potpuno drukčije. U prošlih se nekoliko mjeseci imidž Hrvatske promijenio za 180 stupnjeva. A to hrvatskoj javnosti govori o vjerodostojnosti koalicijske Vlade. I zbog toga Vladi treba potpora, ali ne slijepa, neupitna podrška. Naprotiv, potrebna je konstruktivna kritika.
• Koja je uloga Haaškoga tribunala? Nerijetko je dosad, naime, Haaški sud poslužio kao sredstvo međunarodne zajednice za postizanje političkih ciljeva u području Balkana?
- Neki pak kažu da nije dovoljno politički iskorišten, odnosno da nije upotrijebljen u pravom političkom smjeru. Prošlih je nekoliko godina Sud dao novu dimenziju životu na ovim prostorima. Međutim, Haaški sud neće zadobiti punu vjerodostojnost, ne privede li Karadžića, Mladića i Miloševića i sudi im za ratne zločine. To je istodobno jasan politički i ljudski cilj.
• Koliko je vjerojatno da će oni osvanuti u Haagu i kada?
- Nadam se da će se to dogoditi. Ne mogu, dakako, jamčiti za to.
• Kako vidite budućnost BiH u, na primjer, sljedećih
pet godina?
- Moguće je da će i tada u određenoj mjeri u BiH biti prisutna međunarodna zajednica, a vjerojatno i vjerodostojne međunarodne vojne snage, uključujući Amerikance. Te će snage sigurno nadalje biti prisutne kako u BiH tako i na Kosovu. Hoće li BiH biti obnovljena tako da funkcionira kao samostalna država, ovisit će o odlukama koje su neizbježne u sljedećih nekoliko godina. Ključno je eliminirati sustav dvaju entiteta, štoviše, nužno je stvoriti neki novi sporazum. Ne smijemo zaboraviti da je od potpisnika prethodnoga sporazuma jedan mrtav, drugi je optužen da je ratni zločinac, a treći se povlači iz politike. Dakle, potreban je novi sporazum s novim vođama, u kome je potrebno uglaviti istodobno centralizaciju na razini Sarajeva, ali i decentralizaciju na razini gradova. BiH kao decentralizirana država s jedinstvenom vladom u Sarajevu, koja predstavlja tu državu - to je jedini način integriranja, odnosno funkcioniranja BiH. Da bi se to postiglo, potrebno je mnogo pretkoraka. Pretpostavka za to je da međunarodna zajednica preuzme svoj dio obveza.
• Kako riješiti status Kosova? Hoće li to u skoroj budućnosti biti pokrajina integrirana sa Srbijom, provincija podijeljena na kantone ili pak nezavisni politički entitet?
- Kosovo će, prema mojem sudu, postići nezavisnost. Neće trebati dugo prije nego Jugoslavija skonča. Taj proces još nije potpuno završen. Narod na Kosovu, kao bivšoj federalnoj jedinici, ima potpuno legitimno pravo ostvariti nezavisnost kao i narodi Hrvatske, Crne Gore... Povrh toga, sada
šnja je jugoslavenska vlada učinila potpuno nelegitimnima svoje ovlasti nad područjem Kosova. Ne mogu zamisliti da bi ijedan Albanac, a Albanci su većina na Kosovu, htio biti ponovno dijelom Srbije. A i Srbiji pomaže da ima odijeljeno Kosovo. Na kraju će sve tri jedinice - Srbija, Crna Gora i Kosovo morati sudjelovati u europskim integracijama. Od vitalnoga značenja u tim će okolnostima biti zaštita srpske manjine na Kosovu, zaštita srpskih vjerskih objekata, ali nipošto ne politička kontrola Kosova, a zasigurno ne vojna prisutnost.
Odgovorne iz bivše vlasti treba kazniti
• Gospodarstvo u Hrvatskoj je praktički uništeno. Strana ulaganja dala bi nužan poticaj gospodarskom oporavku. Je li to realno postići u kratkom roku?
- Te se stvari u načelu ostvaruju na dugi rok, ali uspjesi na kratki rok bili bi od velike pomoći. Prijašnja vlada, kao što znamo, opljačkala je gospodarstvo, dovela je do dna, nije provela nužnu privatizaciju. Na sadašnjoj je vladi, dakle, velik teret. Hrvatski narod mora biti strpljiv, s razumijevanjem za naslijeđene probleme. Pribojavam se samo da bi nedostatak vizije i nestrpljenje mogli zavladati hrvatskim društvom. Ako je, međutim, Hrvatska ozbiljna u pogledu postizanja standarda koje postavljaju EU i NATO, nema alternative ozbiljnu radu. Kratkoročni uspjesi u određenim područjima su mogući, poput jačanja hrvatskoga turizma putem stranih investicija. To, uostalom, znate bolje od mene. Otvaranje novih radnih mjesta uz pomoć velikih njemačkih, američkih tvrtki, od posebne je važnosti. Raščišćavanje s prošlošću također je važno pitanje. S psihološkog stajališta, ali i zbog jačanja ustanova, nužno je jasno upozoriti javnosti na probleme, ali i na to tko je za to odgovoran i na koncu tko će za pogreške biti kažnjen. Neke zemlje u regiji počinile su pogrešku, dopustivši najgorim zločincima iz prijašnjih vlada da se izvuku. Vrijeme je da se provedu istrage i kazne krivci za ono što su činili. To bi u javnost odaslalo vrlo snažnu političku i psihološku poruku.
Vinka Drezga