Globus: 30. 6. 2000.

Koalicije HSLS-a s HDZ-om neće biti

Što znače apsurdni pozivi dr. Ivića Pašalića Draženu Budiši i HSLS-u na suradnju s HDZ-om: je li riječ samo o staroj strategiji obmanjivanja javnosti i sijanja kaosa, koju su, kako se pretpostavlja, smislili Markica Rebić i Miroslav Tuđman...

Piše: Davor Butković

Dražen Budiša, sasvim sigurno, neće postati vođa nikakve desne koalicije u kojoj bi sudjelovao i HDZ, niti će HSLS zbog prilaska takvoj političkoj grupaciji razvrgnuti partnerstvo sa SDP-om. Teze o stvaranju desne koalicije, koje se ovih dana provlače gotovo kroz sve hrvatske medije, bez obzira na njihovu političku orijentaciju, potaknute su i sve očitijim nesporazumima u koaliciji, koji su dosegli vrhunac u Budišinoj izjavi o prevlasti SDP-a na HTV-u.

Kako je, ovih dana, i predsjednik Sabora Zlatko Tomčić sa sličnih pozicija kritizirao HTV, teorija o raspadu šestorke - izgrađena na temelju protuesdepeovskoga raspoloženja HSLS-a i HSS-a - kao da je dobila još snažniju potkrepu.

Smatralo se da su spomenute izjave o HTV-u samo neizravan način da Budiša i Tomčić kažu Račanu kako su nezadovoljni svojim statusom u sadašnjoj vlasti te kako bi se to nezadovoljstvo moglo iskazati udruživanjem s HDZ-om, čime bi se omjer snaga u Zastupničkome domu stubokom promijenio.

Takve teze, naravno, podupiru čelnici HDZ-a, poput dr. Ivića Pašalića u prošlom broju "Globusa": oni bi, naravno, željeli prvo sve snažnije sukobe, a tek onda raspad šestorke. Računajući i na nezadovoljstvo u HSLS-u, opet objavljuju svoje stare ponude toj stranci o koaliciji.

No, ta je koalicija - kao što je Dražen Budiša i izjavio na nedavnoj sjednici Velikoga vijeća HSLS-a - posve nemoguća.

Ponovimo: očito je da u šestorci, pa i između SDP-a i HSLS-a, postoji cijeli niz političkih problema.

Vidljivo je i to da su u SDP-u sve nezadovoljniji nekim potezima HSLS-a. Važi i obrnut odnos: HSLS-a prema SDP-u.

Jasno je također da su ti sporovi bitno dublji od pitanja odnosa HTV-a prema SDP-u, koje je otvorio predsjednik HSLS-a.

Naposljetku, sporovi SDP-a i HSLS-a, kao i politički problemi među svima članicama šestorke, doista mogu ugroziti Račanovu Vladu, upravo u vrijeme kad joj je potrebna vrlo snažna parlamentarna podrška da bi se prihvatio čitav niz strateških zakona, o kojima će se raspravljati na izvanrednoj srpanjskoj sjednici Zastupničkoga doma Sabora.

Tri ključna ne

Ipak, sukobe u šestorci, i pojedine sporove SDP-a i HSLS-a, treba potpuno odvojiti od bilo kakve mogućnosti da se stvori koalicija HSLS-a i HDZ-a.

Mogućnost takve koalicije, ponovimo, ne postoji. Evo zašto.

Prvo, sa stanovišta HSLS-a, koalicija s HDZ-om sasvim je besmislena: s njome bi HSLS izgubio svoj dio vlasti, i to nakon jedanaestogodišnje borbe da je osvoji! Ni jedna se razumno vođena politička stranka ne bi upustila u takvo što.

Drugo, koaliranjem s HDZ-om HSLS bi na se navukao odbojnost svih onih stotina tisuća birača koji HDZ, opravdano, smatraju danas najomraženijom političkom organizacijom u Hrvatskoj.

Treće, HSLS ima čitav niz otvorenih političko-interesnih sukoba s HDZ-om: od slučaja Večernjeg lista - gdje parlamentarnu istragu protiv dr. Ivića Pašalića vodi upravo HSLS-ov sabornik Joško Kontić - preko parlamentarnog Odbora za nacionalnu sigurnost - gdje se bivšim HDZ-ovim, paradržavnim, obavještajnim sustavom bavi potpredsjednica HSLS-a i predsjednica tog odbora Đurđa Adlešić - do Ministarstva obrane, najjačega uporišta HDZ-a, koje treba demontirati jedan od dugogodišnjih šefova HSLS-a, lozo Radoš.

HSLS je, dakle, čak i na osobnoj razini u vrlo žestokom sukobu s preostalim strukturama HDZ-a.

Svemu valja dodati i to da Dražen Budiša - koji bi trebao biti šef te fiktivne desne koalicije - i privatno i javno energično odbacuje bilo kakvo desno svrstavanje. Dapače, ljuti se kad ga, čak i u posve dobronamjernom kontekstu, nazivaju nacionalistom, smatrajući da to šteti njegovu političkom djelovanju.

Strategija kaosa

Kada teze o mogućoj koaliciji HSLS-a i HDZ-a proanaliziramo s motrišta glavne oporbene stranke (HDZ-a), one se čine podjednako besmislenima i kontraproduktivnima i za nju.

Pašalićevi pozivi HSLS-u da surađuje s HDZ-om naprosto su stare strategije obmanjivanja javnosti kako bi se izazvao kaos među političkim protivnicima.

Koaliranje s HSLS-om i HSS-om, i eventualno sudjelovanje u vlasti na temelju takve, "desne", koalicije, za HDZ je podjednako pogubno kao i za HSLS i HSS.

Čelnici HDZ-a svjesni su svoje javne omraženosti. Članovi te stranke suočeni su s brojnim sudskim procesima zbog nepravilnosti u privatizaciji i pretvorbi, HDZ je – sad je to općepoznato - prisluškivao sve svoje političke protivnike i brojne druge, u politiku neumiješane Hrvate, a hrvatski građani već dugo nisu jadnije živjeli nego poslije HDZ-ove desetogodišnje vladavine.

S obzirom na takvu bilancu, nitko razuman u vrhu HDZ-a ne bi danas poželio ponovo preuzeti ni djelić odgovornosti za vlast u zemlji.

Biti ponovo u vlasti, to bi za HDZ, zapravo, značilo da na najokrutniji način pred javnošću i biračima bude prisiljen odgovarati za sve svoje grijehe, što bi tu stranku, vjerojatno, zauvijek uništilo.

Bilo kakvo sudjelovanje HDZ-a u vlasti ne samo da bi bilo samoubilačko, i za njega i za njegove, virtualne, koalicijske partnere, nego bi, k tome, još i poništilo doista velike uspjehe Račanove Vlade na međunarodnom području. Nitko na Zapadu, naime, ne bi više vjerovao ni riječ onoj hrvatskoj vladi u kojoj bi sudjelovao HDZ.

Ne treba, ipak, podcijeniti medijski učinak tvrdnji o "desnoj koaliciji".

Spomenuta teza, zapravo, maskira stvarni problem u hrvatskoj vlasti: odnos snaga između premijera i Predsjednikova ureda, koji, usprkos javnim pomirljivim tonovima s obje strane, uopće nije riješen.

Ako Račanova Vlada padne, u novoj Vladinoj koaliciji neće sudjelovati HDZ nego one stranke koje okupi Mesićev HNS.

S druge strane, ta je teza i još jedan od povoda za snažne napade na Vladu iz desničarskih medija i klijentelističkih organizacija vezanih uz HDZ.

Račanovoj se Vladi, objektivno, može štošta prigovoriti: od nespretnosti u provedbi pojedinih odluka do nedostatka ekonomsko-političke vizije posthadezeovske Hrvatske. No, neki konkretni napadi, koji se sve češće čuju, jednako su neutemeljeni kao i spomenuta teza o koaliciji.

Doista je već mučno slušati neukusne tvrdnje da vodi politiku usmjerenu protiv sudionika Domovinskog rata i čitati kako se sve moguće dragovoljačke udruge udružuju protiv nje, pogotovu kad se zna da su te iste udruge, sve do smjene vlasti, blagonaklono tolerirale rast broja lažnih dragovoljaca i da se, ni jednom jedinom riječju, nisu suprotstavile davanju statusa ratnih invalida raznim visokim časnicima koji su tobožnju invalidnost "zaradili" u prometnim nesrećama.

Mnogi od onih koji sad napadaju Vladu jer, tobože, ne poštuje branitelje, godinama su pristajali na masovnu prijevaru, ne pitajući tko je zapravo invalid i tko se zapravo borio u ratu. Samim tim njihove kritike Vlade nemaju nikakav stvarni sadržaj i mogu se svesti na puki pokušaj da se ponovno služi HDZ-u.

Jednako valja tretirati i napade na ministra Kovačevića, koji su sad i pojačani nakon slučaja samoubojstva čovjeka kojem se, zapravo, morala srušiti kuća po nalogu bivše (HDZ-ove) vlasti!

Bajka o revanšizmu

Izjave čitavog niza čelnika HDZ-a o revanšizmu u što se upleo i bivši predsjednik Sabora akademik Vlatko Pavletić upravo smiješnom tvrdnjom da su sad počeli procesi slični onima iz 1945. i 1972., samo su dodatni pokazatelj nemoći te stranke da formulira bilo kakvu ozbiljnu političku platformu.

Neutemeljenim napadima na Vladu valja dodati i sve snažnije pokušaje falsificiranja onoga što se zbivalo prije desetak godina, s tezom da sadašnja vlast, objavljujući činjenice o pogreškama i zloporabama HDZ-a, ugrožava nacionalnu sigurnost.

Karakterističan su primjer takvog krivotvorenja nedavne prošlosti javni istupi bivših šefova obavještajnih službi dr. Miroslava Tuđmana i Markice Rebića, koji nastoje uvjeriti javnost da su njihove službe radile korektno i po zapadnom modelu, a da sadašnja vlast nema nikakvu promišljenu politiku nacionalne sigurnosti.

Posebno je nakazno što takve stvari tvrde ljudi koji su, svojedobno, među novinarima osnivali "posebnu grupu za medijska djelovanja" kako bi zaokružili paralelni sustav upravljanja državom!

Sadašnja Vlada ima, naravno, čitav niz krupnih problema, a njezine akcije moraju biti podvrgavane svakodnevnoj oštroj kritici.

No, ni jedna od stranaka članica Račanove Vlade ne smatra da bi se ti problemi mogli riješiti suradnjom s HDZ-om, kao što ni HDZ, ni udruge vezane za tu stranku nemaju nikakvo moralno pravo rušiti Vladu ili tražiti ostavke pojedinih ministara, samo zato što ona pokušava ispraviti katastrofalne posljedice Tuđmanove politike.