Na ovotjednoj izvanrednoj glavnoj skupštini Riječke banke, na kojoj je ta banka konačno prešla u vlasništvo njemačke Bayerische Landesbank, izabran je i novi Nadzorni odbor ove financijske tvrtke. Njegovi su članovi postali dr. Dietrich Wolf, Jochen Bottermann, dr. Klaus Rauscher i mr. Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke. U većinskom sastavu inozemnih članova Nadzornog odbora našlo se, dakle, mjesta i za jednog domaćeg, hrvatskog, štoviše, riječkog člana, ali je ostalo nepoznato kako je ta čast pripala upravo gradonačelniku Rijeke, kad je udio Grada Rijeke u dioničkom portfelju Riječke banke, kako je i sam Obersnel rekao, vrlo mali, odnosno simboličan.

Uz mnogobrojne funkcije koje već obnaša - gradonačelnik Rijeke, vijećnik u Županijskoj skupštini, član Upravnog vijeća Lučke uprave Rijeka, predsjednik Upravnog vijeća Doma zdravlja Rijeka - Obersnel si je, eto, priskrbio još jednu, možda ne tako javnu, ali svakako zahtjevnu i odgovornu dužnost. U vrijeme kad njegova stranka javno proklamira zalaganje protiv gomilanja funkcija u jednoj osobi, pa shodno tome jedan Dragutin Vrus više ne može istovremeno biti gradonačelnik Čabra i saborski zastupnik, jednako kao i Ivo Fabijanić gradonačelnik Paga i parlamentarac, gradonačelnik Rijeke na lokalnoj razini postao je praktički zatrpan funkcijama. Ovog tjedna dobio je još jednu, doduše više formalnu nego li stvarnu, jer ga je Gradsko vijeće imenovalo i predsjednikom Stožera za civilnu zaštitu, pa je zasigurno teško naći osobu koja u ovom trenutku ima toliko različitih zaduženja. Ispada da ono što se proklamira na državnoj razini, na lokalnoj malo vrijedi.

No, pustimo sad sve ostale funkcije i zadržimo se na ovoj najsvježijoj u Riječkoj banci. Doista, kako je gradonačelnik Rijeke (manje je bitno što se on trenutno zove Vojko Obersnel) postao član Nadzornog odbora jedne, sada konačno privatizirane, k tome još i strane banke. Jer, to više nije ona ista Riječka banka kao prije, osim možda po imenu, tradiciji i činjenici da se nalazi u Rijeci. U suštini ta je, sada privatizirana banka, za jednu javnu funkciju kakva je ona gradonačelnika Rijeke, potpuno ista kao, primjerice Zagrebačka, Privredna ili neka druga banka u kojima svoje štedne uloge ili tekuće račune imaju građani Rijeke. Pojednostavljeno rečeno, Vojko Obersnel gradonačelnik je svih građana Rijeke, koji su ga posredno i izabrali na tu dužnost. Svi građani Rijeke nisu, međutim, štediše Riječke, već možda neke od drugih banaka, pa se postavlja pitanje mogu li oni biti sigurni da će njihov gradonačelnik od sada ravnopravno zastupati i njihove interese, kada je pristao biti članom Nadzornog odbora jedne privatizirane institucije.

No, skeptični prema riječkom gradonačelniku, osim štediša drugih banaka, mogu biti i manjinski dioničari Riječke banke, koji su praktički izvisili u ovoj prodaji i dokapitalizaciji, te nakon svega najavljuju i sudske tužbe. Država, kao dosadašnji većinski vlasnik, zbrinula je svoje brige i prodala svoj udio po 320 kuna za dionicu, ali malim dioničarima, među kojima se nalaze mnogobrojne riječke tvrtke, ali i fizičke osobe, to nije bilo omogućeno. Svojim ulaskom u Nadzorni odbor, gradonačelnik Rijeke praktički je dao svoj blagoslov na tu, po mišljenjima mnogih, diskriminacijsku dokapitalizaciju. Obersnel kaže kako bi se “možda moglo razgovarati o tome je li ta odluka moralna ili nije, no u tržišnoj ekonomiji je ponekad teško razlučiti moralnost od poslovnosti”. Kako to nije utjeha za male dioničare valja se prisjetiti i onoga što je prethodilo prodaji Riječke banke Nijemcima. Bila je to famozna sanacija iz vremena Matešine vlade, za koju je Slavko Linić, Obersnelov prethodnik na mjestu gradonačelnika, a sadašnji potpredsjednik Vlade, više puta govorio da je bila obična pljačka dotadašnjih dioničara banke, a time i građana Rijeke. Nakon svega, Obersnel postaje član Nadzornog odbora banke prodane po modelu upravo one. Vlade s kojom je ova sadašnja Račanova i Linićeva trebala raskrstiti.