Prigodom rasprave nakon koje su prihvatili Izvješće o izvršenju državnog proračuna u prošloj godini, sabornici su prošlog četvrtka najviše riječi i međusobnih osuda jedni drugima uputili o temi - javni dug Hrvatske i izdana jamstva za kredite.
I dok su se zastupnici, koji su obnašali dužnosti u bivšoj Vladi, sve do bivšeg premijera Zlatka Mateše, uglavnom branili od napada, oni iz redova danas vladajuće šestorice su - napadali. U sredini je pak ostao Mate Granić i njegov Demokratski centar, koji je, kad već nitko drugi nije htio, utvrdio ono najosnovnije za raspravu - da je dug prilično velik.
Po Vladinu izvješću, ukupni javni dug države, zajedno s izvanproračunskim fondovima zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, na kraju prošle godine je bio 46,26 milijardi kuna. Vanjski dug Hrvatske u tom sudjeluje s 29,48 milijardi, a 16,78 milijardi kuna država je dužna »unutar kuće«.
Posebna stavka u priči o dugovanju su famozna državna jamstva, koja su se prošlih godina prilično nakupila - od 1996. do 1999. godine država je izdala jamstva u ukupnoj vrijednosti čak 27 milijardi kuna - dakle, više od polovice »službeno priznatog« duga.
Osim jamstava za poljoprivredu, turizam, izgradnju prometnica i brodogradnju, koja su koliko-toliko razumljiva u sklopu bivše politike čuvanja socijalnog mira na teret zaduženja budućih naraštaja, tu je i kategorija »manje razumljivih jamstava«.
Naime, bivša je Vlada jamstva za otplatu raznih kredita, dobrim dijelom potrošenih u isplati nezarađenih plaća i tko zna čega još, dodijelila i za 78 privatnih tvrtki. Kojom logikom su bivši obnašatelji vlasti kanili ljudima objasniti da se za kredite nečije privatne tvrtke jamči novcem koji su oni, posredstvom poreza, uplatili u proračun, vjerojatno nikome nije sasvim jasno. Primjerice, Matešina je vlada nekoliko mjeseci prije izbora jamčila čak i Gucićevoj tajkunskoj grupaciji manje-više namjerno uništenih tvrtki.
Na sreću sadašnjih oporbenjaka, zbog velike vike što se digla zbog toga poteza uoči izbora, tu odluku nije provela - pa ih sada barem za to ne mogu izravno povezati s propalim tajkunom s Interpolove tjeralice.
No, riječ je ipak o potencijalnom dugu - jer, ne moraju se sva jamstva i aktivirati. Istodobno, ako se zna da su kriteriji za jamstva bili prilično »proizvoljni« (po političkim, rodbinskim i drugim vezama), a javnost je o njima saznala praktički iz novina, za vjerovati je da će se jedan dio i - aktivirati. Zato je ipak riječ i o obvezi i potencijalnom trošku s kojim i te kako treba - računati.
No, stanje još nije dramatično, barem što se tiče servisiranja vanjskog duga. Po riječima ministra finacija dr. Mate Crkvenca, Hrvatska je nedavnim plasiranjem »samurajskih« obveznica za ovu godinu zatvorila konstrukciju vraćanja vanjskih dugova - što je financijskim tržištima i najvažnije, pa se možemo nadati da nam kreditni rejting neće previše nastradati.
U odnosu na unutarnji dug, ono što je naslijedila, Vlada može samo - priznati, ali zasad, kako se vidi na primjeru načelno priznatog duga umirovljenicima, ne može reći otkud će ga vratiti. Udio ukupnog duga u BDP-u Hrvatske još nije alarmantan (po maastrichtskim kriterijima), no, u slučaju da se gospodarstvo nastavi urušavati, a nova se zaduženja nastave koristiti za otplatu starih, a ne za restrukturiranje i razvoj, mogao bi to uskoro postati.